Porukom na zagrebačkom Hipodromu o tome da napokon treba ukinuti zakon o prekidu ljudskog života te "revidirati zakon iz nekih prošlih vremena" mons. Valter Župan, krčki biskup i predsjednik Odbora za obitelj HBK, ponovno je u hrvatskom društvu otvorio pitanje namjernih i legalnih prekida trudnoće.

Milinović se ne izjašnjava

Stav je Crkve o tome poznat i neće se promijeniti. A treba li zbog toga u Hrvatskoj mijenjati zakon koji dopušta legalni pobačaj na zahtjev žene? Ministar zdravstva Darko Milinović o tom se pitanju jučer nije očitovao, no poznato je da je posljednjih godina kao ginekolog u tzv. prizivu savjesti te, kao i čak oko 60 posto ginekologa u Hrvatskoj, ne obavlja pobačaje. Milinović je, pod utjecajem ili u dogovoru s Crkvom, svejedno, u "svom" Zakonu o medicinskoj oplodnji parovima koji liječe neplodnost zabranio zamrzavanje zametaka s argumentom da je zametak početak života. Ipak, ne treba očekivati da bi se aktualni ministar zdravstva u ovoj izbornoj godini upustio u promjenu zakona prema kojemu je pobačaj legalan, iako se to možda i protivi njegovim ljudskim uvjerenjima.

– Da problem nije tako malen govori i to da imamo zakon star već više od 30 godina. Prije desetak godina predlagao sam da bi se žena prije prekida trudnoće trebala savjetovati s liječnikom, socijalnim radnikom i svećenikom. Možda je vrijeme da se danas nastave rasprave u tom smjeru. Pobačaj je uništenje jednog života, ali uvijek treba imati na umu i drugu stranu medalje, a to su posljedice koje bi zabrana pobačaja imala na zdravlje i život žene – kaže šef saborskog Kluba zastupnika HDZ-a i potpredsjednik stranke prof. dr. Andrija Hebrang. Naglašava da iskustva iz zemalja koje su imale ili imaju na snazi zabranu pobačaja jasno pokazuju povećanu smrtnost žena zbog ilegalnih prekida trudnoće. Pa bi i to, zaključuje Hebrang, trebalo staviti na vagu u svakoj raspravi o prekidu trudnoće.

Prof. dr. Rajko Ostojić, član SDP-a i mogući budući ministar zdravstva, ističe kako u 21. stoljeću ne možemo razgovarati o zabrani prekida trudnoće, već o ljudskim pravima.

– Kad bi se pobačaj i zabranio, to ne bi imalo pozitivne rezultate u populacijskoj politici, isto kao što rezultate ne daju ni neke tzv. populacijske mjere, uključujući i novčana davanja za rođenje djeteta. Da bismo imali više djece, država treba omogućiti kvalitetniji život mladim obiteljima. A to je zapošljavanje mladih, stambene olakšice, subvencionirane stipendije za školovanje, besplatni dječji vrtići do druge godine djetetova života, i to barem za obitelji koji su ispod imovinskog cenzusa. Za populacijsku politiku vrlo je važno i to da se mladim majkama osigura povratak na isto radno mjesto, a ne zabraniti pobačaj – ističe prof. Ostojić.

Liječnici koji su i političari i te kako dobro znaju da zabrana nikad nije donijela ništa dobro te da izbor i odluka moraju ostati na ženi.

– Struka je svjesna da je pobačaj oduzimanje života te da je abortus najgori mogući način planiranja obitelji – ističe ginekolog prof. dr. Velimir Šimunić i dodaje:

Bolje je planiranje obitelji

– No, svaka je zabrana izravno povezana s pobačajima u nemedicinskim uvjetima. U svijetu se godišnje obavi između 45 i 50 milijuna prekida trudnoće, i to posebno u zemljama koje imaju rigorozan zakon. Zbog zabrane pobačaja u svojoj zemlji Irkinje na pobačaj putuju u druge zemlje, ali Irska ima više prekida trudnoće nego Nizozemska s liberalnim zakonom, ali i kvalitetnim planiranjem obitelji!