Iako je svojedobno bio potpuni autsajder na izborima za predsjednika HDZa, dr. Milan Kujundžić je samouvjereno tvrdio da će do nogu potući ostale kandidate. Na kraju nije uspio, ali je, suprotno svim očekivanjima, u drugom krugu dobro namučio Tomislava Karamarka. Nakon osnivanja Hrvatske zore Kujundžić ponovo pršti od optimizma. Opet smjelo najavljuje da će njegova strana postati najveće iznenađenje na sljedećim izborima.
Kako se razvija stranka?
Stranka zapravo ide dobro. U ovome trenutku mi smo na ustrojavanju ogranaka. Kada završimo taj proces, a to će trajati tri četiri mjeseca, mi ćemo automatizmom postati treća stranka u Hrvatskoj. Zašto? Zato što u ovome trenutku u Hrvatskoj stranačku infrastrukturu diljem države imaju jedino HDZ i SDP. Ostale stranke su regionalne ili parcijalne.
Znači li to da ćete i u Saboru biti treća stranka. Imate li najave da će vam se priključiti neki zastupnici?
Hrvatska zora nije nastala da bi se poigrali, da bi imali saborske zastupnike,trgovala i time dobili nekakve novce za financiranje. Hrvatska zora je osnovana da bi napravili Drugu republiku Hrvatsku.
Navodno je bilo razgovora s Jadrankom Kosor?
Mi nikada nismo pregovarali s gospođom Kosor oko prelaska iako sa svakim razgovaramo.
Razgovarate i s Karamarkom?
Nedavno smo se sreli i pozdravili. Ne razgovaramo, ali ja mogu s bilo kime razgovarati.
Zašto ste vi napustili HDZ?
Bolje bi me bilo pitati zašto sam se odlučio kandidirati za predsjednika HDZa, a onda zašto sam ga napustio. Prije dvije godine vidio sam da hrvatska država propada i da HDZ kao stranka propada i tada sam kroz izbore u stranci pokušao promijeniti, demokratizirati stranku. Pokušao sam uvesti nove procese i nove ljude. Pošto je to prošlo kako je prošlo, onda sam to ostavio po strani računajući da će se ispoštovati obećanje da će se HDZ demokratizirati. Kada je novo vodstvo HDZa reklo da nema izbora u stranci po načelu jedan čovjek jedan glas, kada sam se uvjerio da je to bilo lažno obećanje, onda sam sa svojim prijateljima zaključio da moramo nešto napraviti.
Vi ste zbog nezadovoljstva napustili HDZ, ali velika većina članstava i dalje šuti. Znači li da su oni zadovoljni?
Jedan od najvećih problema kojega Hrvatska ima, možda čak i veća od korupcije koja je doslovce ubila Hrvatsku, jest politički strah. Mnogi šute i stoje. Brojni od njih bi krenuli, ali neki za sada čekaju i pričekat će još malo. Međutim, najbolje će se vidjeti kada dođu izbori za koga će glasovati. Oni se boje zato što je u HDZu inače prisutan strah ili se boje specijalno novog vodstva koje, kako znamo, dolazi iz obavještajnog miljea. Mislim da u Hrvatskoj nemamo problem stranaka nego imamo problem političkih elita koje su osvojile stranke pa manipuliraju strankama i građanima. U Hrvatskoj je nasušna potreba mijenjati političare.
Bilo je špekulacija da iza Karamarka stoji Stipe Mesić?
To ne znam. Preozbiljan sm čovjek da bi tvrdio ono što ne znam. I ja sam čuo takve priče.
Obični članovi HDZa vam zamjeraju da ste se trebali ostati boriti u HDZu. Smatraju da imate velike ambicije i da samo zbog toga ne želite čekati.
Naravno da ljudi mogu tako interpretirati, poglavito oni koji ne znaju. Da me zanimala samo politička karijera mogao sam je i do sada ostvariti. Prvi put sam se1992. godine zahvalio predsjedniku Tuđmanu i nisam ušao u politiku, a 2004. sam nakon šest mjeseci otišao iz vlade i vratio se raditi kao liječnik. Prije dvije godine ušao sam u politiku da bih mijenjao hrvatsku političku scenu i zbilju kroz HDZ. Otišao sam iz HDZa kada sam zbrojio, kao i većina drugih članova, da HDZ neće tako brzo postati demokratska stranka.
Kada ste bili kandidat za predsjednika HDZa s vama je bio i dr Drago Prgomet. On je ostao u HDZU. Jeste li s njim u kontaktu?
Čujemo se povremeno s Dragom. Mi smo ostali prijatelji.
Za vas kažu da ste jako ambiciozni?
Mislim da je svaki čovjek ambiciozan. Onaj tko nema ambiciju, taj ne može nigdje dogurati. Ambicija je u psihologiji nešto pozitivno. Ljudi bez ambicija su zapravo na putu prema depresiji.
Zašto liječnici u Hrvatskoj vole politiku?
Ne znam. Možda je to slučajnost.
Maloprije ste rekli da ne postoji ni prava ljevica ni desnica te da su političke elite u dosluhu. Pa tko onda vlada Hrvatskom? Postoje li neki centri moći za koje ne znamo?
Da, postoje određeni centri moći koje mi ne možemo vidjeti, ali to su prvenstveno interesni zdrugovi koji se dogovaraju.
Kada se govorilo o Lex Perkoviću onda se spominjao udbaški lobi koji se sada potpomaže i štiti. Koliko on po vama doista postoji.
To nije problem samom Hrvatske. Vidjeli ste da u Bugarskoj štrajkaju studenti zato što je neuspješno obavljena tranzicija. Zato mi u Hrvatskoj zori govorimo o Drugoj Republici Hrvatskoj.
Vidite li se kao premijer ili predsjednik Hrvatske?
Vidim se kao jedan od glasnijih Hrvata koji je odlučio mijenjati ovakvu Hrvatsku. A tko će biti premijer i predsjednik, sam Bog zna.
Prilično kontroverzi je izazvala vaša izjava da ste spremni dogovarati s HDZ-om.
To je izvađeno iz konteksta. Rekao sam da sam za interese hrvatskoga naroda i države spreman sa svakim razgovarati i pregovarati.
A moguća je i koalicija s HDZom?
Nikakvu teorijsku koaliciju ne isključujem, a najmanje najavljujem.
Znači moguće je da Kujundžić bude premijer, a Karamarko ministar policije?
To ste vi rekli. Da bi netko bio premijer u Hrvatskoj mora prvo pošteno po načelu jedan član jedan glas pobijediti u svojoj stranci, a onda na izborima mora dobiti povjerenje naroda.
Prilično žestoko vas je napao Andrija Hebrang u nedavnom intervjuu za Večernji list.
Uvijek iznova se pitam čemu laži i čemu izmišljene priče koje koriste ljudi poput Hebranga, iako istinu znam. Hebrang je jednostavno takav, to je njegov mentalni sklop. Andrija Hebrang je svojim životom sve rekao o sebi i na to ne treba trošiti riječi. Međutim, istinu uvijek treba reći. Jedino se istinom može ići naprijed, a laži uvijek završe na smetištu.
Zašto se obrušio na vas?
Opet je Andrija Hebrang na zadatku, kao nekad za Sanadera, Kosor .....Ovaj puta mu je zadatak diskreditirati Milana Kujundžića kao političara. Naime, poznato je da je gospodin Hebrang uvijek bio u nečijoj sjeni i službi kako bi ostvario svoje određene interese, kao i ovaj puta kada se ulaguje Karamarku, da mu za uzvrat osigura nekakvu političku budućnost. Sjećate se kako je klicao i hvalio Ivu, potom Jadranku? Razumio bi on i hvalio čak i Stipu Mesića, kada bi naslutio da će od toga imati koristi. Do kud je dogurao sa svojim "istinama" govore rezultati kada se kandidirao za predsjednika RH i za člana predsjedništva HDZa.
Je li to napravio po nalogu Karamarka?
Ne znam, ništa ne isključujem. To je jednostavno Hebrangova "vrlina" viđena puno puta, kako se gura pod skute moćnima, ponekad je to išlo do razine gadljivosti.
On ne samo da tvrdi da niste branitelj nego vas proglašava prevarantom.
Ja nisam "veliki ratnik" kao Hebrang. Nikad se time nisam hvalio, niti od toga imao bilo kakvu korist. Krenuo sam među prvima 91. Gdje i što sam radio znaju oni koji su trebali znati. Izvan Hrvatske sam bio, na postdoktorskoj stipendiji u SAD, od proljeća 93. do proljeća 94. U Njemačkoj sam na edukaciji bio 2000. godine (g. Hebrang zlonamjerno izmišlja u vrijeme rata).
Je li vas on, kako tvrdi, lansirao u politiku?
Hebrang me nije uveo u politiku. Puno prije njega sam se bavio politikom, još dok je on živio u svijetu svojih zabluda, u kojem i sada živi. Nagovorili su me da mu budem pomoćnik 2004. Nakon par mjeseci mi je bilo jasno o čemu se tu radi i napustio sam Ministarstvo zdravstva. Kada su počeli izbori za predsjednika HDZa, u siječnju 2012., nagovarao me da budem zamjenik Darku Milinoviću, da je on najbolji izbor i da su u taj projekt već uloženi veliki novci. Odbio sam ga. Nakon nekoliko tjedana mi kroz par medija počeo davati podršku. A onda, u travnju, došao me nagovarati da budem zamjenik Tomislavu Karamarku. I tada sam ga, naravno, odbio. Od tada širi laži o meni. Sreća je u tome da mu više nitko ne vjeruje, pa čak niti on sam sebi, jer ne zna više što je sve i kada rekao.
Uostalom tko je Andrija Hebrang da sudi koliki je čiji doprinos u Domovinskom ratu? On koji je rat proveo u kabinetu i restoranima na poslovnim ručkovima.
Bojite li se da Karamarko ima neke dokumente o vama koje bi mogao izvaditi. Je li bilo pritisaka na vas?
Ne. Nikada nisam trpio nikakve pritiske niti se bojim. A da je bilo i da će u Hrvatskoj biti podmetanja, toga će biti. Da se bojim, ne bih išao gdje idem.
U to vrijeme dok je Karamarko bio šef obavještajnih službi događao se veliki kriminal u Hrvatskoj. Snosi li on političku odgovornost zato što ništa nije poduzeo?
Nisam čovjek koji dobro zna obveze i kompetencije određenih resora. Međutim, laički govoreći, vjerojatno je trebao znati više i prevenirati određene radnje koje su se u to vrijeme događale. Ograđujem se da ne znam kompetencije određenih djelatnosti.
Nekako ste suzdržani oko Karamarka?
Prošlo vrijeme. Neka mu bog da sreću i zdravlje. Ja vam nisam čovjek koji se bavi prošlošću.
Kritičari vam zamjeraju da ste arhaični u nastupima?
Moguće. Moguće. Ništa ne isključujem. Međutim, jesu li arhaičnost i konzervatizam loše osobine. Mnoge moderne stvari nisu vam najbolje. Na što konkretno aludirate kada kažete arhaičan?
Pa mislim u nastupima koji su primjerenije za vremena od prije dvadesetak godina.
E pa sada ću ja vama kontrirati. Što vi prepoznajete u tom suvremenom dobroga što bih ja trebao usvojiti. Što bih ja to trebao mijenjati. Dobronamjerno me savjetujte.
Pozivate li se previše na hrvatski narod?
Ne. Hrvatskom narodu je ukradena država. Hrvatski narod je krenuo devedesetih u borbu. Nije Udba stvorila Hrvatsku. Oni su je sada ukrali. Državu treba vratiti hrvatskome narodu.
Krleža ili Andrić?
Gledajte, I Krleža i Andrić su veliki književnici. I jedan i drugi su Hrvati. I nikada ne smijemo ni jednom ni drugom zanijekati veličinu. Međutim, mi kao suvremenici njihovi znamo da su u ljudskom smislu imali određene mane. Ali u književnom smislu su veliki.
A Tito?
Tito je povijesna osoba koja je, na žalost, učinila puno štete. Ali je učinio i određene koristi i to treba staviti pošteno na svoje mjesto.
Vi ste još jedan političar koji voli poeziju.
Poeziju bolje recitiram od profesionalnih glumaca (smijeh).
Poznajete li poeziju bolje od Luke Bebića?
Ne znam koliko Luka zna. Ne volim se uspoređivati.
Koji vam je pjesnik najdraži?
Tu sam pomalo arhaičan. Ja sam još negdje u Lorci, Baudelaire, Matošu... Šimić je izvrstan, Ujević je briljantan. Ne zato što je Imoćanin.
Luka Bebić mi je recitirao Lorcu. A što ćete vi?
Koji jezik hoćete? Engleski ili ruski? Ja vam znam skoro cijelog Jesenjina na ruskom. Može onda Jesenjin? (recitira na ruskom Pismo majci) Jesi živa staričice moja, sin tvoj živi i pozdrav ti šalje...
Glumiti Hrvata i hvaliti Tita previše je i za Kujundžića. Adios, amigo!