Opsežan tekst žalbe (160 stranica) sadrži temelje na kojima obrana (L. Mišetić, G. Kehoe, P. Akhawan, G. Metrraux) generala Ante Gotovine dokazuje peteročlanom žalbenom vijeću Haaškog suda, kojim predsjeda sudac Theodor Meron, zašto treba pobiti prvostupanjsku presudu vijeća kojim je predsjedao sudac Alphons Orie.
Na početku žalbe obrana navodi činjenice da je Gotovina izdavao zapovijedi i poduzimao radnje u sklopu vojne operacije (Oluja) s ciljem oslobađanja okupiranog hrvatskog teritorija. Naredio je uporabu topništva na vojne ciljeve na crtama bojišnice te na vojne ciljeve u operativnoj dubini SVK (Srpska vojska krajine) u hrvatskim gradovima Kninu, Benkovcu, Obrovcu i Gračacu te Drvaru u Bosni. Čak i primjenom vlastitih mjerila za procjenu vjerojatnosti pogrešaka raspravno vijeće pretpostavilo je da je od otprilike 1205 topničkih projektila ispaljenih na te hrvatske gradove oko 1140 (ili 94,5%) usmjereno na vojne ciljeve.
Dokazi za to su: UN je proveo tri istrage neposredno nakon završetka Oluje kojima je došao do istog zaključka da nije bilo neselektivnog ili namjernog granatiranja civila, a da je paljba bila "koncentrirana na vojne ciljeve", nadalje, nakon istrage provedene na licu mjesta, SAD je zaključio da ne postoje dokazi koji bi upućivali na nezakonito granatiranje. Treće, glavni tajnik UN-a u svom izvještaju Vijeću sigurnosti rekao je da je granatiranje bilo "koncentrirano" i nigdje ne spominje tvrdnje o nezakonitom granatiranju. Marko Rajčić, Gotovinin načelnik topništva, posvjedočio je da nikada nije protumačio Gotovininu zapovijed na način da ona znači kako se "cijeli gradovi tretiraju kao ciljevi".
Isto tako, raspravno vijeće nije moglo ustanoviti izvan svake opravdane sumnje da je ijedan civil usmrćen ili ozlijeđen tijekom HV-ova granatiranja. Oštećenja na civilnim objektima bila su minimalna.
Na temelju tih činjenica Gotovinina obrana smatra da je vijeće trebalo zaključiti da je sav ovaj dokazni materijal podupirao njihove zaključke da je 94,5% ispaljenih projektila bilo usmjereno na gađanje vojnih ciljeva. Stoga je moguće i drukčije "razumno tumačenje dokaza" osim onoga da je Gotovina "naredio da se cijele gradove tretira kao ciljeve". Umjesto toga sudsko je vijeće iskoristilo iznimku od 5,5% kao temelj za svoj zaključak da su "cijeli gradovi tretirani kao ciljevi".
Obrana problematizira i to što su na temelju tog, potpuno izokrenutog načina razmišljanja (neracionalnog), suci zaključili da su srpski civili napustili Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac iz straha koji je nastao zbog "topničkog napada" unatoč dokazima koji upućuju na suprotno. U pogledu svih područja osim Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca vijeće je samo zaključilo da su Srbi napustili Krajinu iz razloga koji nisu imali veze s bilo kakvim mogućim nezakonitim postupanjem HV-a. Ipak, vijeće je zaključilo da ti isti razlozi nisu mogli biti "razumno objašnjenje" za to zašto su srpski civili napustili ta četiri grada, kaže se u žalbi obrane.
Obrana podsjeća i da je zapovjednik UN-ova Sektora Jug smatrao da su Srbi otišli zbog zapovijedi za evakuaciju koju je izdalo njihovo vlastito vodstvo RSK. To su mišljenje svojim svjedočenjem potvrdila i dva tajna svjedoka, kao i američki veleposlanik (Galbraith) u Hrvatskoj. Sva ta svjedočenja suci su zanemarili.
Ni jedan srpski civil nikada nije izjavio da je bio teroriziran nezakonitim granatiranjem HV-a ili da je napustio Hrvatsku kao rezultat takva nezakonitog granatiranja HV-a. Unatoč tomu Vijeće je zaključilo da su deseci tisuća neimenovanih, neidentificiranih Srba prognani kao rezultat neselektivnog granatiranja.
Naprotiv, međunarodne organizacije (UN i PMEZ16) i organizacije za zaštitu ljudskih prava (Human Rights Watch i Hrvatski helsinški odbor) provele su istrage o Oluji, a nitko od njih nije spomenuo topničku paljbu HV-a čak ni kao jedan od mogućih razloga za odlazak srpskih civila iz Krajine.
Svejedno su prvostupanjski suci zaključili da "nije postojalo nikakvo drukčije razumno tumačenje dokaza" osim onoga da su Srbi pobjegli iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca iz straha od nezakonitog granatiranja.
Gotovina je izdao brojne zapovijedi da se zločini spriječe i kazne. Američki general-pukovnik u miru Anthony R. Jones pozvan je kao stručni svjedok i posvjedočio je da je Gotovina poduzeo sve potrebne i razumne mjere u tim okolnostima te da se ne može sjetiti apsolutno ničega što bi on napravio drukčije.
Sudsko je vijeće svojevoljno zaključilo da Gotovina nije poduzeo tri mjere koje je konstruiralo raspravno vijeće. Te mjere bile su toliko beznačajne da ih ni tužiteljstvo niti vijeće nisu spominjali tijekom suđenja. Unatoč tomu suci su zaključili da je Gotovina, time što ih nije poduzeo u svrhu sprječavanja i sankcioniranja zločina koji nisu činili srž udruženog zločinačkog pothvata, bio toliko "nemaran" da to isto predstavlja "znatan doprinos udruženom zločinačkom pothvatu".
General Gotovina stoga traži od žalbenog vijeća da intervenira i ukine njegovu osuđujuću presudu po svim točkama. Zaključci raspravnog vijeća toliko su ozbiljno nerazumni da se presuda mora poništiti, a njegova osuda za odgovornost u vezi s udruženim zločinačkim pothvatom ukloniti. Žalbeno vijeće trebalo bi donijeti presudu kojom proglašava generala Gotovinu nevinim po svim točkama optužnice – piše u žalbi Gotovinine obrane.
Izvorni tekst žalbe pogledajte ovdje.
HRVATSKAHRVATSKA