Pošto je splitski MedILs prije samo dva dana objavio vijest da je znanstvenik Miroslav Radman na pragu otkrića eliksira dugovječnosti, njegov bivši suradnik dr. Ivan Đikić tvrdi da je neobjektivno govoriti kako je otkriće eliksira blizu.

– Proteini bakterija otporni su na oksidaciju. Stoga bakterije preživljavaju zračenje i visoku temperaturu. To je bit rada i bazično otkriće profesora Radmana, a sve ostalo neodgovorno je obmanjivanje javnosti. Eliksir mladosti ne postoji niti će ikada postojati – komentirao je profesor Ivan Đikić izjave profesora Radmana da će za nekoliko godina ljudima ponuditi napitak sa supstancijom koji će im produljiti život 30 i 40 godina.

– Takav napitak ne postoji, a i da se otkrije neka supstancija za produžetak života, bila bi potrebna desetljeća istraživanja – istakao je prof. Đikić

Brojni poremećaji

Naime, Radmanov tim iznenadio je svjetske znanstvenike otkrićem da je za proces starenja odgovorna oksidacija proteina, a ne DNK.

Zaštitu od ove vrste oksidacije proteina ima bakterija Deinococcus radiodurans koja može preživjeti zračenje i tisuću puta veće od onog koje bi za čovjeka značilo smrt.

Štit od “smrti” ta bakterija postiže sintezom malih molekula koje neutraliziraju djelovanje zračenja na proteine. Ako se visoke koncentracije ovih zaštitnih molekula primijene na osjetljivoj bakteriji poput Escherichije coli, kažu rezultati Radmanova istraživanja, i njeni će proteini biti zaštićeni od oksidacije.

– Proces starenja toliko je kompleksan da samo blokada oksigenacijskih procesa ne može ljudima produljiti život. Brojni procesi u organizmu i metabolizmu stanice te brojni poremećaji nisu pod kontrolom antioksidansa – tumači profesor Đikić nevjerojatan istup profesora Radmana.

Ne žele polemizirati

Iz MedILS-a poručuju kako ne žele polemizirati s dr. Đikićem, jer njihova su istraživanja o tome kako zaustaviti proces starenja odmakla mnogo dalje od ostalih svjetskih spoznaja. Također, kažu, Miroslav Radman nikada nije rekao da će eliksir biti javnosti dostupan za godinu ili dvije.

Riječ je, ističu, o tome da najprije treba izolirati ove još nedefinirane molekule, a potom ih pokušati primijeniti na životinjama i poslije na ljudima. Koliko će vremena do tog trenutka proći nitko ne može biti siguran.