Nisam dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, ali ću se svejedno uključiti u javnu raspravu ili bolje rečeno javni linč kojemu je izložen glavni ekonomski strateg Mosta dr. Ivan Lovrinović samo zato što se, potpuno opravdano, usudio dovesti u pitanje neke ekonomske dogme u Hrvatskoj. Taj sveučilišni profesor monetarne politike pristojno je upozorio na drugi mirovinski stup i sve njegove loše i poneku dobru stranu. Vrlo ozbiljni ekonomisti, među kojima su dr. Ljubo Jurčić i dr. Drago Jakovčević, smatraju da se drugi mirovinski stup treba značajno modificirati, ako ga već ne bi trebalo ukinuti.
Lovrinović se usudio reći nešto i o monetarnoj politici i guverneru Hrvatske narodne banke Borisu Vujčiću kojeg mediji uglavnom tretiraju kao zlatno tele. Naglasio je ono što misli velika većina građana koji ne znaju ekonomsku teoriju, ali zato na svojoj grbači vrlo dobro osjećaju posljedice “uspješne” monetarne politike i zacementiranog tečaja kune. Ako je hrvatski model tako uspješan, nije mi jasno kako je to dovelo do najdugovječnije recesije u Europskoj uniji.
Volio bih odgovor na pitanje zašto Hrvatska ima jednu od najvećih stopa nezaposlenosti te zašto su naša proizvodnja i izvoz gotovo uništeni. Sve me to podsjeća na onu poznatu izreku da je operacija uspjela, ali je pacijent umro. Lovrinović je upozorio na probleme koji tište Hrvatsku, a umjesto uravnotežene rasprave dobili smo brutalni napad na profesora.
Samozvani ekonomski fundamentalistički ajatolasi uputili su fetvu prema Lovrinoviću koja ima za cilj ne samo njegovu eliminaciju iz javnog života nego i potpunu diskreditaciju njegove stručnosti i akademskih kvalifikacija.
Dijele mu lekcije komentatori kojima je najveća “preporuka” to što ispijaju skupe šampanjce s utjecajnim bankarima. Zapravo, napadaju ga gospodarski “gurui” i njihovi novinarski apologeti koji su u ovih dvadeset pet godina doveli hrvatsku ekonomiju do samog ruba propasti. Još bih mogao nekako i prihvatiti napade na Lovrinovića da se naše gospodarstvo i standard mogu usporediti sa stupnjem razvoja i blagostanja koji je dostigla Njemačka.
Tada bi se imalo smisla upitati kako uopće nekome pada na pamet dovoditi u pitanje model koji se pokazao najboljim u Europi. Ali Hrvatska je po svim parametrima na europskom dnu. Pravo je pitanje zašto smo toliko godina trpjeli neuspješni model koji nas, očito, vodi u potpunu propast. Odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Od ovakvog gospodarskog i monetarnog sustava dobro je, bez prevelikog rada i napora, živjela privilegirana manjina. Nadam se da će vlada Tihomira Oreškovića, koja treba služiti narodu, a ne raznim lobijima, promijeniti postojeći model. Napaćeni građani spremni su na žrtve i bolne rezove, ali samo ako to znači ispravljanje nepravdi i stvaranje tržišnih uvjeta u kojima zaista mogu uspjeti najbolji.
Često se složim s Ćurićem, volim ga čitati, ali ovdje stvarno nije u pravu. Imam osjecaj da u Hrvatskoj znaju svi sve o politici, nogometu i ekonomiji. A koliko god ekonomija i ekonomska znanost bile na niskim granama u Hrvatskoj ipak se neke zakonitosti ne mogu zaobici iako je rastezanje zakona cesto 'modus operandi' u Hrvatskoj... Monetarna politika ne čini čuda, ona je samo kruna ukupne ekonomske politike u zemlji. Bit svega je potrošnja države.. I strucnjaci poput Lovrinovica uporno pokusavaju zaobici to pitanje kao glavni problem. U Hrvatskoj ima novca... Hrvatska preko poreza (bez zaduzivanja) skupi 110 milijardi kuna.. To je 15 milijardi eura. Najvaznije pitanje je kako to rasporediti....U Hrvatskoj ima oko 250 000 ljudi koji rade u državnoj službi i državnim poduzećima. U Hrvatskoj ima 1,1 mil umirovljenika, od cega oko 50 000 ljudi s braniteljskom mirovinom i 50 000 ljudi (pazi sad!!) s NOB mirovinom. U hrvatskoj ima oko 550 općina od koje svaka ima svoje načelnike, donačelnike.... U Hrvatskoj se daju subvencije na poljoprivrednu proizvodnju po hektaru tako da najvise poticaja dobije....Agrokor. U Hrvatskoj imas cestu kojom prolazi 11 milijuna turista godisnje, koja je tebi neisplativa, a netko za nju daje 3 milijarde eura (prakticno 70% kredita HACa) jer zna da ce mu biti isplativa. U Hrvatskoj postoji problem upravljanja na svim razinama >HAC, gdje se zbog 'socijalnog mira' nece uvoditi isplativije vinjete; općine, gdje se zbog politickog mira nece micati poslusnici iz svojih redova, drzavne sluzbe, gdje se zbog socijalnog mira nece mijenjati sustav u kojem imas i sigurno radno mjesto i bolje plaćeno radno mjesto (sto je suludo jer rizik svugdje osim u HR dolazi uz vecu nagradu), imas 100 000 borackih mirovina gdje kod nekis znas da su lazne, a kod drugih se pitas zivi li hajduk vjecno ili partizan...... I pored svih takvih problema i mogucnost, rjesenje padne na..'ajmo tiskati kune i ajmo zamrznuti uplatu u drugi stup.. I to je strucni plan za promjenu? TO je plan koji ce nas izvesti iz krize? Ma strasno... Bio sam student profesora Lovrinovica na postdiplomskom studija. Dvije su mi stvari ostale u sjecanju.. Prvo, profesorova preporuka da procitamo knjigu od W.Engdahla ( što je bizarna preporuka od strane profesora ekonomije) i drugo, meni najdraze, da je dobro devalvirati kunu jer stanovnistvo ima depozite u EUR, a stednja je vec od kredita cime je stanovnistvo neto vjerovnik. Dakle, ako kuna ide gore, štediše su bogatije... Očito nije razmisljao da je 95% stedisa onih sa stednjom manjom od 50 000 EUR tako da Ivica Todorić ili Tedeschi sa 30 000 000 EUR stednje i 290 ljudi s kreditima od 100 000 EUR daju neto pozitivan rezultat za stedise.... Veliko razocaranje... A jos vece razocaranje je kad netko iz struke napade na sebe od strane struke dozivljava kao znak da je na pravom putu. Mislim da smo dosad imali puno ljudi bez samokriticnosti i eventualnih 3-4 milijarde eura koliko bi kostao Lovrinovicev eksperiment stavlja ga na mjesto samo jednog od mnogih eksperimentatora.....