Državljanstvo je poseban pravni odnos, trajan po svom karakteru, koji postoji između države i pojedinca (odnosno njezinog državljanina). Temeljem postojanja državljanstva kao specifičnog pravnog odnosa između fizičke osobe i suverene države, nastaju određena prava, ali i obveze, kako na strani države, tako i na strani pojedinca.

Svaka država propisuje svoja pravila kojim regulira pitanja državljanstva, a osobito ona o kojima ovisi koje će osobe i pod kojim uvjetima smatrati svojim državljanima, odnosno, pod kojim uvjetima pojedine osobe prestaju biti njezini državljani. Tako i Europska konvencija o državljanstvu iz 1997. godine u svom članku 3. propisuje da će svaka država svojim pravnim propisima odrediti tko su njezini državljani. Postoje tri osnovna načela za stjecanje državljanstva: načelo krvne veze ili podrijetla, načelo područja i načelo prebivališta. Državljanstvo EU nastalo ugovorom iz Maastrichta kao ideja zbližavanja ljudi u Uniji, stvaranja osjećaja zajedništva te pružanja zaštite prava i interesa građana EU.

Da bi netko stekao državljanstvo Europske unije mora biti državljanin neke države članice. Pri tom se ne odriče postojećeg državljanstva već stječe još jedno. Ovo drugo državljanstvo donosi određene prednosti npr. slobodno kretanje i prebivanje na cijelom teritoriju EU, pravo glasa i kandidature na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament u zemlji prebivališta, diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice EU u slučaju kada matična država članica osobe kojoj je potrebna zaštita nema svog predstavnika u određenoj trećoj zemlji te pravo na podnošenje molbe i žalbe Europskom pravobranitelju (ombudsman).

Ako se obraćate institucijama EU imate pravo to učiniti na bilo kojem zvaničnom jeziku EU i na istom dobiti odgovor. Kao državljanin EU mora vam se omogućiti i pristup dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća EU i Europske komisije, ne smije vas se diskriminirati na nacionalnoj, spolnoj, rasnoj, religijskoj, starosnoj, seksualnoj osnovi ili na osnovi invalidnosti. Isto tako imate ravnopravan pristup slobodnim radnim mjestima u administraciji EU.

Hrvatski Zakon o strancima u potpunosti je usklađen sa pravnom stečevinom EU a njime su propisane neke odredbe koje će stupiti na snagu s danom pristupanja Hrvatske uniji.U zakonu sa kaže da državljani država članica Europskog ekonomskog prostora neće trebati dozvolu boravka u RH ako njihov boravak nije duži od tri mjeseca. Isto vrijedi i za Hrvate koje žele boraviti u zemljama EU. Za boravak dulji od tri mjeseca, ovisno o svrsi tog boravka do godine dana potrebno je ispuniti neke preduvjete. Npr. morate dokazati da imate dostatna financijska sredstva, zdravstveno osiguranje, potvrdu za svrhu školovanja, potvrdu o radnom odnosu itd.

Članovi obitelji državljana država članica EEP moći će u Republici Hrvatskoj  raditi bez radne ili poslovne dozvole. Isto pravilo vrijedi i za članove obitelji Hrvata koji se upute na rad u neku od zemalja članica. Privremeni boravak do godine dana može se odobriti u svrhu korištenja nekretnina, npr. ako imate svoju vikendicu na nekom lijepom slovačkom jezeru.

Nakon pet godina boravka u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi članici EU ispunjava se preduvjet za dobivanje dozvole stalnog boravka. Pri tome treba naglasiti da se ovime ne stječe državljanstvo. Uvjet od pet godina neprekidnog boravka može bit i kraći ako ste u Hrvatskoj stekli uvjete za starosnu mirovinu ili ste otišli u invalidsku mirovinu.Dozvolu stalnog boravka možete izgubiti ako se dogodi da ste odsutni iz zemlje više od 2 godine uzastopno