Ruska odluka da Siriji isporuči suvremeni raketni sustav S-300 prije nekoliko je dana izazvala uzbunu na zapadu, brodovi pod zastavom ruske trobojnice već su mjesecima prisutni u Sredozemlju, daleko od svojih crnomorskih luka i područja iz kojeg desetljećima nisu izlazili. Rusija je odlučna čuvati svoje interesne zone, a koliko god im bio važan Bliski istok, svoju odlučnost još su više spremni pokazati u središnjoj Aziji, naftom, plinom i rudama bogatim zemljama koje su do devedesetih bile u sastavu Sovjetskog Saveza. Rusko zanimanje za "stanove", Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan, Turkmenistan, Tadžikistan te Azerbajdžan, koji zajedno tvore jednu veliku interesnu sferu, pogotovo jača odlaskom postrojbi NATO-a iz Afganistana. Naime, ove će države u budućnosti, uz golem plinski i naftni potencijal koji imaju, ujedno predstavljati i prvu liniju obrane od prelijevanja islamskog radikalizma iz Afganistana i Pakistana na sjever, na teritorij pod izravnom kontrolom Moskve.
– Ovim državama vladaju sekularni režimi iako je riječ o zemljama s velikim udjelom muslimanskog stanovništva. U nekima od njih, poput Kirgistana u kojemu je prije dvije godine izbila i mala revolucija, u međuvremenu su provedeni i relativno uspješni izbori. Ipak, većinom "stanova" i dalje vladaju bivši komunistički dužnosnici koji su na vlast došli neposredno nakon raspada SSSR-a, kaže analitičar i profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. Vlatko Cvrtila.
A ovi diktatori doista vladaju čvrstom rukom. Srednja Azija danas je, kad je o ljudskim pravima riječ, među najproblematičnijim dijelovima svijeta.
Bizarni diktatori
Kult ličnosti gotovo u svim ovim državama izuzetno je jako izražen, a njihovi lideri gotovo da imaju status polubožanstava čije se ideje i zamisli provode bez ikakva pogovora.
Tako je predsjednik Turkmenistana prije petnaestak dana proglašen pobjednikom konjske utrke u kojoj je sudjelovao, iako ga je konj zbacio sa sedla neposredno prije ulaska u cilj. Berdimuhamedova su dobrih pola sata zbrinjavali liječnici, no nijedan od sudionika utrke sa svojim konjem za to vrijeme nije prošao ciljnu liniju. Ili kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbajev koji je 1997. naložio gradnju potpuno novog glavnog grada Astane u središtu pustinje, grada u koji su ulupane milijarde dolara, a u kojem danas živi manje od 900 stanovnika po četvornom kilometru. Kada mu je pak prije pet godina istekao i drugi predsjednički mandat, parlament je donio odluku po kojoj samo Nazarbajev može biti biran neograničen broj puta dok se ograničenje od dva mandata odnosi na sve ostale političare Kazahstana. Nakon nekog vremena shvatio je kako su izbori zapravo nepotrebna gnjavaža, pa je 2011. pokrenuo proceduru o referendumu kojim bi u ustavu bilo zapisano da ostaje predsjednikom zemlje bez ikakvih izbora do 2020. godine. Od ove je ideje ipak odustao jer su počeli nemiri u Tunisu i Egiptu, počelo se rasplamsavati Arapsko proljeće, no u televizijskom je obraćanju obznanio kako bi svakako htio doživotno vladati Kazahstanom. Ipak, u cijeloj plejadi autoritarnih despota i diktatora u posljednjih dvadeset godina, svakako je najbizarniji i najživopisniji bio Saparmurat Nijazov. Svaka riječ tog nekadašnjeg sovjetskog aparatčika, koji je kao Berdimuhamedov prethodnik vladao Turkmenistanom od raspada SSSR-a do svoje smrti 2006., bila je slušana bez pogovora. A ideje su mu bile, u najmanju ruku, bizarne. Svojim je podanicima poručio kako mu se ne sviđa kada netko nosi zlatne zube. Turkmeni, koji su do tada zlatne implantate nosili kao statusne simbole, masovno su pohrlili k zubaru kako bi zube povadili prije nego što im ih na ulici policija izbije kundakom strojnice.
Prije toga je Nijazov 10. srpnja proglasio nacionalnim praznikom u čast lubenica, zabranio balet jer on jednostavno nije bio potreban, kao što je zabranio i nošenje brade kako ništa ne bi podsjećalo na islamizam. Mjesec siječanj nazvao je po sebi, a travanj po svojoj majci čija statua i danas stoji ispred turkmenistanskog ministarstva pravednosti. Iako prosječni prihod Turkmena ne prelazi 300 kuna na mjesec, Nijazov je sebi izgradio velebni zlatni kip koji se okreće na zlatnom postolju.
Kip načini puni krug kroz 24 sata, tako da je Nijazovo lice neprestano okrenuto prema suncu, dok god se ono nalazi na turkmenistanskom nebu.
Još od perioda njegove vladavine svim je stanovnicima zemlje osiguran besplatan plin, no tu postoji jedan mali problem. Turkmenistanci u prosjeku nemaju ni za šibice kojima bi taj plin upalili u svojim domovima. Iako se na području središnje Azije nalaze goleme zalihe plina, nafte, zlata, srebra, urana, kobalta i cijelog niza drugih ruda, iako su ove zemlje dobrim dijelom bogate i hidroenergetskim potencijalom, gospodarstva ovih zemalja većinom su u rasulu, a prosječni stanovnici žive u bijedi. Nije stoga čudno što je i Sacha Baron Cohen upravo Kazahstan iskoristio za zemlju iz koje dolazi njegov zamišljeni lik Borat. Stvarnost Kazahstana ne razlikuje se previše od onoga što je Cohen prikazao.
Unatoč tomu, dok god čvrstom rukom suzbijaju širenje islamizma u svojim državama koje su južnim granicama naslonjene na Afganistan i Iran, dok god sprječavaju prodor heroina iz Afganistana prema Rusiji i zapadnoj Europi, lideri "stanova" i Azerbajdžana imaju i imat će punu podršku Moskve, ali i Washingtona.
Novi igrači na sceni
Rusija već nekoliko godina izgrađuje CSTO, zajednički sigurnosni pakt o sigurnosti zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, u kojemu "stanovi" imaju vrlo zapaženo mjesto. Moskva je ponudila milijardu dolara vojne pomoći Kirgistanu, 200 milijuna dolara pomoći Tadžikistanu te ujedno obnovila ugovore o svojim bazama u tim zemljama. S druge strane, Uzbekistan je ključni partner SAD-a u središnjoj Aziji, a upravo tu zemlju NATO postrojbe koriste kao glavnu logističku bazu i koridor za dopremu opreme i sredstava svojim trupama u Afganistanu. Ipak, SAD uskoro odlazi iz regije, a Moskva će više nego sretno zauzeti njihovo mjesto.
– S jedne strane SAD u vrijeme Obamine administracije nema jako i čvrsto uporište u tom dijelu svijeta, dok su gospodarstva ovih zemalja znatno oslonjena na Rusiju. Ne samo da preko Rusije idu plinovodi i naftovodi, kojima se proizvodi s naftnih i plinskih polja isporučuju kupcima, već Rusija u njihovim očima ima i poseban status. Tako se i Kazahstan, gospodarski najmoćnija država regije, izuzetno oslanja na Rusiju. Prema njihovim zakonima, na ruske se tvrtke koje posluju u Kazahstanu ne odnosi zakon o javnoj nabavi, one ne moraju na javne natječaje. Ruske tvrtke svoje proizvode i usluge mogu nuditi i prodavati neposrednom pogodbom – kaže dr. Cvrtila.
Ipak, za odlazak Amerikanaca ne priprema se samo Rusija. Još je cijeli niz regionalnih igrača "bacio oko" na regiju koja je tradicionalno usko povezana s Moskvom, ali i u kojoj su većina stanovnika muslimani, i to pravi, iskreni vjernici. Među njima je i Iran koji jača svoj utjecaj u tom dijelu svijeta, ali i Turska koja više ne nastupa kao čvrsti sljedbenik zapada, već štiti svoje interese.
>>Rusija pokazala vojnu moć, Putin: Mi smo zaustavili fašiste! Hura!
