Slučaj Marka Sršena, vlasnika Poljoprivrednoga gospodarstva Sršen, jedan je od najboljih primjera kako umovi birokrata u državnoj upravi zaustavljaju gospodarski rast i razvoj. Umjesto da potiču domaću privatnu inicijativu, za što dobivaju plaću, oni domaćem poduzetniku zagorčavaju život.
Marko Sršen koji je u dolini Neretve ni iz čega, uz pomoć obitelji, stvorio moćni poljoprivredni biznis, danas jednostavno ne može prihvatiti što ga je Ministarstvo poljoprivrede diskvalificiralo iz prošlogodišnjeg javnog natječaja za sufinanciranje troškova otkupa i skladištenja mandarina iz bizarnog razloga – jer je registriran kao obrtnik. Ministarstvo poljoprivrede nije zanimalo to što je Marko Sršen uzoran poljoprivrednik, onakav kakvog bi poželjela svaka članica EU, jer svake godine zna hrabro ući u rizike, osigurati i rast i profite. Štoviše, birokracija Ministarstva poljoprivrede Marku Sršenu uskraćuje čak i pravo na jednostavan službeni odgovor, iako je potpuno jasno da to ministarstvo postoji zato da bi bilo što više ljudi kao što je Marko Sršen. Na nelogičnosti lokalne i državne birokracije Sršeni su već navikli te, moglo bi se reći, već imaju neku vrstu stečenog imuniteta, ali ima jedan problem...
Veliki gubitak
– Očekujući da ćemo sigurno proći na natječaju, uložili smo u kalibrator mandarina otprilike 250.000 eura te 100.000 eura u hangare i skladišta – kazao je Marko Sršen te objasnio da je s neretvanskim proizvođačem i prije natječaja dogovorio otkup mandarina. Na kraju se zadužio da bi ljudima u dogovorenom roku, čak i prije onih koji su prošli na natječaju, platio za otkup 1,3 tisuće tona mandarina. To je vrlo visok trošak bez obzira na to što je uspješno prodao mandarine u Srbiji i sve više obećavajućoj Rusiji. Jednostavno je ostao kratak za onih 0,80 kuna po kilogramu mandarine što je trebao dobiti od države da je prošao na natječaju. Ukupno ga je država, zato što je obrtnik, zakinula za 1,07 milijuna kuna.
S obzirom na to da obitelj Sršen resi upornost zbog koje iz godine u godinu u polju provode ako treba i 15-16 sati dnevno, stali su uz pomoć odvjetnika pisati na sve strane. Uspjeli su dobiti podršku pučkog pravobranitelja, Ureda predsjednika, Ministarstva malog poduzetništva i obrta te Hrvatske obrtničke komore, a od matičnog Ministarstva poljoprivrede – šutnju. Situacija je toliko tragikomična da su Sršeni podnijeli tužbu zbog šutnje državne administracije. Naime, nakon što su se javili na natječaj te podnijeli prigovor, nitko u ministarstvu nije se udostojio poslati im rješenje koje će imati pravnu težinu. A kad dobiju rješenje, Marko Sršen tražit će odštetu.
Valja objasniti da je i javni natječaj prilično diskutabilan. Prvo, izašao je u Narodnim novinama 17. listopada, znači kada se berba mandarina ozbiljno zahuktala. To je prvi dokaz "visoke profesionalnosti" ministarstva koje bi, kao i sva druga, na vrijeme trebalo poduzetnicima osigurati jasne uvjete poslovanja. U originalnom tekstu natječaja kao minimalna količina otkupa propisano je tisuću tona. Iz nepoznatog razloga netko u ministarstvu smanjio je tu količinu na samo 500 tona. Marko Sršen bio je spreman i otkupio je više od tisuću tona pa je nejasno je li cilj ministarstva pogodovati malim zagrebačkim trgovačkim d.o.o.-ima koji se u otkupu mandarina nisu mogli pojaviti s više od tisuću tona. Je li logično potaknuti razvoj zagrebačkog prekupca koji ima d.o.o. ili sve važnijeg neretvanskog proizvođača?
U Gospodarstvu Sršen danas je u radnom odnosu šest ljudi, a u sezoni zapošljava ih četrdesetak. Sršeni su u zadnjih desetak godina ulazili u velike poduzetničke rizike; eksperimentirali su s brojnim poljoprivrednim kulturama (lubenice, kupus, jagode, mrkva...) kao i tehnologijama, učili su u Nizozemskoj i Italiji, sami su tražili tržište za proizvode. Danas od njih i poljoprivredne savjetodavne službe mogu ponešto naučiti. Dakle, mudra država trebala bi potaknuti upravo takve uspješne i riziku spremne poduzetnike, ali ipak su se odlučili da na natječaju pogoduju prekupcima s d.o.o.-ima. Poljoprivredno gospodarstvo Sršen sljedeću će godinu sigurno riješiti osnivanjem d.o.o.-a, ali se čini da će ovogodišnji primjer diskriminacije obrtništva kao zakonitog oblika gospodarske djelatnosti završiti u mutnim vodama hrvatskih sudskih postupaka. Je li Ministarstvu poljoprivrede cilj imati sve jače i uspješnije Sršene ili prekupce?
Pisali i bivšem ministru
"Ljubazno molimo da što je moguće prije ispravite očitu omašku u natječaju kako naši članovi obrtnici ne bi i dalje trpjeli štetu koja im je ovakvim natječajem nanesena," pisao je predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajec bivšem ministru Petru Čobankoviću, kojem je očito bilo važnije pomagati Sanaderu da za sebe zgrne koji milijun više.
Hoće li ministar Jakovina pokazati više interesa, smisla za zdravu logiku i poštenje? Čini se da neće. Taj je slučaj samo jedan od tisuću primjera kako birokracija tretira domaćeg poduzetnika. Trebaju li nam veliki megaprojekti ili institucije u kojima će se domaći poduzetnici osjećati kao da su zaista domaći, kao kod kuće? Ovo drugo je puno, puno jeftinije.
