Dan poslije prvog kruga predsjedničkih izbora Dražen Budiša vratio se u HSLS. Istodobno doznaje podatke koji se tiču i predsjedničkih izbora 2000. na kojima je on bio kandidat. Za Večernji list ekskluzivno govori o svojim spoznajama, ali i komentira rad premijerke Jadranke Kosor te joj nudi ideju za izlazak iz krize.
Milan Bandić je u polemici s predsjednikom otkrio da je sudjelovao u dvije njegove kampanje. To ne bi bilo zanimljivo da 2000. vi niste bili kandidat SDP-a i HSLS-a. Jeste li slutili da je jedan tako utjecajan član SDP-a radio protiv vas?
Milan Bandić je u dva dana to ponovio tri puta. Pretpostavljam da se ne radi o pogrešci niti da je imao razlog to izmisliti. Neki moji suradnici i ja imali smo saznanja da dio SDP-a bojkotira moju kampanju i izravno radi na promidžbi Stjepana Mesića. I to preko Saveza samostalnih sindikata Hrvatske koji je tada s vodstvom SDP-a bio u vrlo tijesnim odnosima. SSSH, koji je vodio Damir Jurić, prenosio je svojim podružnicama širom Hrvatske sugestije vrha SDP-a da se glasuje za Mesića.
Znači sindikalni su vođe bili na daljinskom upravljaču SDP-a?
Svuda smo po Hrvatskoj nailazili na tragove tih aktivnosti. Dosad o tome nisam govorio jer nisam imao izravnih dokaza. Zato smo to tada trpjeli i nismo zaoštravali, pogotovo što su i vodeći ljudi HDZ-a, npr. Vladimir Šeks, zdušno agitirali za Mesića, posebice u Slavoniji. Zapravo sam te izbore i izgubio na potezu od Virovitice do Vukovara, upravo gdje je ta struja HDZ-a vodila kampanju za Mesića.
Deset godina kasnije imate dokaz?
Tako je. Pozivam Bandića da otkrije sve o svom angažmanu kako bi time dao prilog higijeni politike u Hrvatskoj. To neće ništa izmijeniti, ali može pridonijeti ozdravljenju političkih odnosa.
Što kažete na trenutačne izbore?
Česta je teza ovih dana da je dijaspora uvijek bila HDZ-ovo uporište, a nitko se nije sjetio da sam 2000. ja odnio pobjedu u dijaspori, i to u svim državama svijeta gdje se glasovalo, uključujući dakako i BiH. Nisam pobijedio samo u Makedoniji, zato što su tamo za Mesića glasovali Albanci koji su imali hrvatsko državljanstvo.
Kako komentirate slab odziv birača?
To je zabrinjavajuće. Može se dogoditi da pobjednik osvoji samo jednu šestinu ili sedminu biračkog tijela, što će značiti da ćemo imati predsjednika države krhka legitimiteta. Ja sam u drugom krugu dobio više od 1,1 milijun glasova i izgubio izbore, a sadašnji predsjednik, tko god to bude, neće dostići taj broj. On će biti ispod razine broja glasova s kojima su se nekada gubili izbori.
Zašto ljudima nisu zanimljivi izbori?
U ovih deset godina Hrvatsku je pogodila kriza u svim područjima, a politika je izrazito zahvaćena. No, nije problem što je izišlo nešto više od 40 posto birača, nego što su ozbiljniji kandidati otpali u prvom krugu.
Na koga mislite?
Ivo Josipović se ne može mjeriti s Vesnom Pusić, jednako kao što se Bandić ne može mjeriti s Andrijom Hebrangom, pa ni s Miroslavom Tuđmanom. Kao građanin koji nije propustio nijedne izbore, ovaj put neću izaći na biralište. Ne želim mrčiti listić, a nemam za koga glasovati.
Zašto vam nijedan kandidat nije po mjeri?
Netko će kazati da ovo govorim zbog opterećenja dosadašnjim predsjednikom, ali mislim da je Mesić svojim načinom i stilom stvorio uvjete da može hrvatski predsjednik postati i netko Bandićeva profila. Bandić bi bio logički nastavak Mesićeva sustava vrijednosti i stila. I dok neki čelnici stranaka govore da je uveo visoke standarde, ja smatram da je Mesić srušio te standarde na vrlo nisku razinu. Nakon informacije koju je Bandić iznio o svojoj ulozi u Mesićevim kampanjama, svakako ne mogu biti za njega.
Što je s Josipovićem?
On je sveučilišni profesor i intelektualac od kojeg do danas nisam čuo nijednu misao. Čuo sam samo nepodnošljive mantre. Ako on dvije minute svog govora nakon ulaska u drugi krug tri puta govori o svjetlu i tami, bojim se da od toga neće pobjeći ni kad postane predsjednik. Žao mi je, ali ja ne znam što bih od Josipovića zapamtio, osim da je on čovjek koji pristojno djeluje.
Kako ste doživjeli mrvljenje desnog biračkog tijela zbog inflacije kandidata i u konačnici ispadanje svih iz igre?
Na temelju svog iskustva mogu reći da nema kandidata koji se ne nada ulasku u drugi krug bez obzira na to što mu ankete daju 0,6 posto. Svi se nadaju da će se nešto preokrenuti, pa se sjete Mesića kojemu nitko nije davao šanse, pa Mikšića koji je bio iznenađenje prošlih izbora... Nisu oni, kao što misli Hebrang, poslani iz nekih centara da sruše njegove izglede. Oni su u to ušli zato što su mislili do posljednjeg trenutka da imaju šanse.
Mnogo se piše ovih dana da će Hebrang otvoriti put prema prijevremenim parlamentarnim izborima i padu HDZ-a s vlasti. Slažete li se s tim tezama?
Situacija u Hrvatskoj sada je takva da bi na prijevremenim izborima HDZ bio poražen. No, ne vidim da bi Hrvatska time izašla iz krize. Problemi su toliko teški da ih ne može riješiti jedna politička snaga. I danas, kao prije 20 godina, potrebno je objediniti sve snage i zato se zauzimam za formiranje velike koalicije sada i odmah, a ne za čekanje izbora, bili oni izvanredni ili redoviti.
HDZ i SDP zajedno?
Tako je, ali ne samo oni. Zbog nacionalnih interesa trebalo bi pristupiti osnivanju koalicijske vlade s Jadrankom Kosor na čelu i sa Zoranom Milanovićem kao potpredsjednikom Vlade.
Zašto ste odjednom vi zagovornik velike koalicije?
Predsjednik naše stranke već je rekao da će već u travnju trebati ići s rebalansom proračuna jer je prenapuhan za 20 milijardi kuna. To znači da će za još toliko trebati rezati troškove, a stanje koje će nastupiti nakon toga teško može sama amortizirati bilo koja politička stranka, ma koliko bila jaka. Ne može to ni sadašnja koalicija u kojoj nema druge jake stranke.
Zašto bi SDP koji se nada preuzimanju vlasti pristao na to?
SDP ne treba imati iluziju da bi sa svojim partnerima mogao riješiti teške probleme bez HDZ-a. Samo u velikoj koaliciji nitko ne bi skupljao bodove, već bi svi radili u interesu Hrvatske.
Tko bi to trebao predložiti?
HDZ i Jadranka Kosor. Stvaranje velike koalicije pretpostavilo bi zajedničku borbu protiv korupcije, pri čemu bi imali veliku pogodnost u tome što je dvoje vodećih ljudi dviju vodećih stranaka u tom pogledu čisto i bez repova.
Dokad bi trajala ta koalicija?
Do kraja ovog mandata, dakle dvije godine. Tako bismo prebrodili najtežu krizu. Sve bi se snage uhvatile u koštac s teškim problemima kao što su brodogradnja i reforma državne uprave. Drugačije bi bilo da Jadranka Kosor i Zoran Milanović zajedno izađu pred radnike u škverovima ili pred hrvatske branitelje i suoče ih sa stvarnim stanjem...
Cijeli intervju možete pročitati u sutrašnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista
budiša je imao priliku pokazati što zna i može, ali je razočarao svoju generaciju i mlađu. Nesposobna spodoba.