Višegodišnji rad međudržavnih komisija i raznih tijela oko rješavanja spora o 145 kilometara državne granice između Hrvatske i Srbije već 20 godina ne daje rezultata tako da je sve bliža i realnija opcija međunarodne arbitraže. Tvrde to srbijanski stručnjaci podsjećajući da Srbija traži da granična linija na Dunavu bude povučena sredinom rijeke dok Hrvatska traži da granica bude linija koja razdvaja katastarske općine.
Prije nekoliko dana predsjednik Hrvatske Ivo Josipović je u svojoj izjavi na ovu temu rekao da je nužno da se dvije zemlje pokušaju dogovoriti o fleksibilnom rješenju koje bi zapravo bilo kombinacija hrvatskih i srbijanskih stavova, a prije nego li se problem prepusti drugima. Srbijanski dnevni list Novosti navodi da je srž cijeloga spora zapravo 10.000 hektara zemljišta na lijevoj obali Dunava, u Srbiji, a koji katastarski pripadaju Hrvatskoj. Sličan problem postoji i na desnoj, hrvatskoj, obali Dunava gdje je sporno oko 3000 hektara zemlje.
Najveći problemi su pitanje Šarengradske i Vukovarske ade koja su desetljećima zapravo i koristili građani iz Hrvatske. Na temelju sporazuma s općinom Bač građani Vukovara Vukovarsku adu već nekoliko ljeta posjećuju u velikom broju gdje traže osvježenje od ljetnih vrućina. Organiziran je i prijevoz čamcima do ade, a na adu se može ići bez ikakvih dokumenata. Komentirajući nastali problem predsjednik općine Apatin Živorad Smiljanić za Novosti je rekao da nije logično da se hrvatska strana poziva na katastarske knjige iz vremena Austro-Ugarske, a da ignorira priznanje avnojevskih granica od Badinterove komisije.
– Sredina Dunava je prirodna i jedina realna granica – smatra Smiljanić. Na istu temu docent na katedri za međunarodno pravo beogradskog Pravnog fakulteta Bojan Milisavljević rekao je da u slučaju da ne dođe do rješenja postoji više varijanti arbitraže, ali i da bi spor trajao najmanje četiri do pet godina. Pravila međunarodnog prava u ovom slučaju idu na ruku Srbiji, jer ako rijeka mijenja tok, kao što je slučaj s Dunavom između Srbije i Hrvatske, granica se pomjera zajedno s rijekom. To je razlog zbog koga Hrvati inzistiraju da se za granicu odredi linija koja razdvaja katastarske parcele, objašnjava Milisavljević.
I dok svaka strana izlazi sa svojim stavovima rad međudržavnih komisija stoji na mjestu. Posljednji njihov sastanak održan je u mjesecu studenom prošle godine, ali bez ikakvih rezultata. Prije toga u periodu od 2003. do 2010. godine nije održan niti jedan sastanak.
Oluja II je jedino i pravedno rijesenje !