Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 137
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
junaci Bljeska

Dječak-ratnik primio je metak u srce koji je osjetila i njegova majka

'descak01_nnn_pop_250413'
Foto: ''
1/3
30.04.2013.
u 15:50

Počast: Osnovna škola u Rakitju iz kojeg je potekao uskoro će nositi njegovo ime.

U osvit operacije Bljesak, nadomak Bijele Stijene, grupa izviđača u tišini je polijegala uzduž vrtače u gustoj šumi i čekala. Odjednom najmlađi među njima, više dječak nego ratnik, iznenada progovara: "Ako se više ne vidimo, da se pozdravimo" pa krene dijeliti zagrljaje redom. Suborci iz Specijalne policije brzo su ga prekorili, traže potpunu tišinu. Koji trenutak kasnije on pada pokošen mecima u svojoj prvoj borbenoj akciji s Alfama. I posljednjoj.

Stotinjak kilometara dalje u obiteljskom domu u Rakitju tog 1. svibnja 1995. točno u 5.35 sati majku Mirjanu probudila je oštra bol u srcu.

– Metak. Dobila sam metak – bilo je sve što je uspjela povikati hvatajući se za prsa. Suprug je smiruje, tješi, ali i prekorava.

– Pa ti pokapaš živo dijete – rekao je kratko. Ali majka je majka i samo ona zna što je slutnja, a što gorka spoznaja. Ubrzo, saznat će od drugih ono što je znala i sama, da je bol osjetila u trenutku pogibije svog sina, 22-godišnjeg Vladimira Deščaka.

– Nećeš više na ratište, ja ću te svezati – jecala je majka jer je duboko u sebi znala da drukčije nije moglo ni biti.

Malac koji se snašao

Jer, u rat je otišao nakon maturalne večeri. Majka je sanjala o sinu studentu, ali njemu je srce reklo gdje mu je mjesto. Najprije se, već u lipnju 1991., prijavio u Tigrove pa s njima prošao sva ratišta. Dogodine djeluje u Vojnoj policiji, pa naposljetku s prvim danima 1995. stiže u Alfe.

– Iako je po dolasku zatekao nas starije dečke, koji su se tijekom pet godina rata upoznali u dušu, taj se malac brzo snašao. Pametan dečko, brzo je pohvatao sve što je važno za naš posao. Bio je komunikativan, uvijek nasmijan, vesela dušica koja se pokazala kao pokretač svih druženja nakon posla. U postrojbi smo se tih godina nagledali i raznih osobenjaka, što u ratu baš i ne prolazi, ali Vlado je brzo, u tih nekoliko mjeseci koliko smo imali čast poznavati ga, postao dio nas – priča suborac Robert Hasija pa se prisjeća Vladina ratnog puta s Alfama koji ga je dalje vodio kroz akcije Krug, Poskok 2 i, dakako, Velebit koji svakome od njih brzo otkrije pravo lice. A iza Vladina dječačkog lica, ispostavilo se, krio se istinski prijatelj. I tako je četiri mjeseca nakon njegova dolaska postrojba dobila signal za Bljesak.

Trebalo je probiti neprijateljske linije i omogućiti prodor naših snaga, no već u prvim minutama Alfama je pošlo po zlu. U zasjedi, smrt je brzo pronašla svoj cilj. Što se uistinu dogodilo u zoru kobnog dana?

– U ekipi izviđača koji su išli naprijed bila smo trojica: Vlado Petrović, Vlado Deščak i ja. Još je bio mrak, jedva smo vidjeli kuda hodamo pa nas je već nakon petnaestak metara dočekala zasjeda. Ispalili su nekoliko rafala i pobjegli, ali dovoljno da izgubimo Vladu. Primio je tri-četiri metka. Nisam mogao vjerovati, ali Vlado je umro s osmijehom na usnama – prisjeća se suborac boreći se sa suzama.

Ponosni na oca

Vlado Deščak iza sebe je ostavio svoju Marinu koju je predstavio majci kao buduću suprugu u vrtlogu rata, kada mu je bilo tek 20 godina, a njoj 18. Ubrzo će se ispostaviti da to nije bio djetinji hir, da je njezin Vlado dobro odabrao svoju ljubav koja će mu uskoro podariti kći Mateu, pa i sina, čije rođenje nije dočekao slaviti. Jer, kada je otišao u Bljesak, supruga je bila trudna šest mjeseci.

Bio bi Vlado danas ponosan na njih, uspješnu studenticu psihologije i srednjoškolca Matiju Vladimira, koji je ime dobio po ocu.

Hrvatska, koju je toliko volio, žrtvi svog junaka nastojala se odužiti na mnoge načine.

Posmrtno je odlikovan odličjima Reda Zrinskog i Frankopana, Reda Nikole Šubića Zrinskog i medaljom Bljesak, dodijeljen mu je i čin višeg inspektora.

Ne zaboravljaju ga ni suborci. Svake godine veterani iz Alfi organiziraju memorijal u praktičnom pucanju njemu u čast. A osnovna škola u Rakitju, iz kojeg je potekao, nosit će ime hrvatskog viteza Vladimira Deščaka. Dobar je to put da mu iz srca kažemo: hvala.

>>30 potresnih, nikad ispričanih priča o poginulim herojima pročitajte u specijalnom prilogu Junaci Bljeska u tiskanom izdanju Večernjeg lista

>>Specijalac iz Lučkog: Tko će u rat ako mi nećemo

>>Pratite blog Ratne priče

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije