Uplakana majka Enisa Vuković (34) dočekala nas je u domu susjede nekoliko sati nakon umalo tragičnog požara u kojem je zamalo izgubila dvoje najmlađe djece, petogodišnju djevojčicu i dvogodišnjeg sinčića.

Upravo se kod te susjede, koja živi u istoj ulici, zadržala u utorak ujutro, nakon što je najstariju sedmogodišnju kćer otpratila u obližnju školu, kada su joj susjedi javili da gori kuća. Prizor koji ju je dočekao još uvijek joj stoji pred očima. Kćer je nepomično ležala na leđima, a pored nje sin. Njihova pluća napunila su se ugljičnim monoksidom u požaru koji je zahvatio gotovo sve prostorije u podstanarskoj kući od 35 kvadrata u Donjem Vagancu nedaleko Plitvičkih jezera. Dječačić je bio pri svijesti no ne i djevojčica kojoj je majka odmah dala umjetno disanje. Ubrzo su stigli vatrogasci, a za njima i liječnici.

– Hvala Bogu da su mi djeca živa. Ne mogu ni zamisliti što bi bilo da sam ih izgubila – priča nam uplakana majka kojoj još uvijek nije jasno kako se u sekundi umalo dogodila tragedija. Djeca su prevezena u gospićku Opću bolnicu gdje će biti zadržana nekoliko dana, no izvan su životne opasnosti. Majka nam je prepričala kako je toga jutra oko 9 sati otpratila kćer do škole te najmlađoj kazala kako će usput posjetiti nepokretnu susjedu o kojoj brine. Bila je odsutna kratko vrijeme kada je, navodno, prema onome što su vatrogasci kazali obitelji, oko 10 sati požar izbio u dnevnoj sobi u plastičnoj posudi s drvima koja se nalazila do peći. No, pravi uzrok požara tek treba utvrditi, a pred obitelji Vuković je dugotrajan proces obnove kuće. U razgovoru s kćerkom u bolnici, kaže kako joj je dijete priznalo da se nisu igrali s vatrom.

Rekla je da je počelo dimiti iz te plastične kutije, kaže šokirana majka dodajući kako se kćer sa malim bratom sklonila u kupaonicu i zatvorila vrata te im vjerojatno tako i spasila život. Miroslav Vuković sa suprugom se iz Bosne u Vaganac doselio prije pet godina. Od tada žive kao podstanari, a obitelj prehranjuje radeći na obližnjoj farmi. Uplakan, kao i supruga, najsretniji je jer su djeca dobro, a za kuću će lako.

– Treba prvo počistiti zgarište, obnoviti sve instalacije, prozore... – objašnjava Miroslav dodajući kako u svom ovom zlu imaju dobre susjede koji će im pomoći da stanu na noge, obnove kuću. Za početak susjedi su im dali krov nad glavom što je sada, kada je zima u Lici stisla, najbitnije. A uskoro i djeca stižu kući.