Panika na fakultetima Sveučilište u Zagrebu odredilo školarine i ono što je bilo besplatno postaje luksuz Kako objasniti... Školarine za diplomce
Diplomski studij studenti će plaćati i deset tisuća kuna?!
Besplatni diplomski studij uveden je poslije najvećeg prosvjeda studenata, a država se sada želi riješiti utega od 100 milijuna kn
Što je do jučer bilo besplatno, preko noći bi moglo postati poprilično skupo. Čini se da je taj scenarij postao pravilo kad je posrijedi hrvatsko školstvo. Pogotovu ono visoko.
Udar na džepove
Najnoviji udar na džepove prijeti studentima diplomcima, odnosno njihovim roditeljima jer se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) još, iako je 9. rujna, nije izjasnilo kani li financirati četvrtu i petu godinu koja počinje za mjesec dana. Besplatne diplomske studije uveo je bivši ministar Dragan Primorac poslije najvećega studentskog prosvjeda od osamostaljenja, a njegov nasljednik Radovan Fuchs tog se "utega" teškog samo 100 milijuna kuna nastoji riješiti na sve moguće načine. Tako se sada već naveliko šuška kako će MZOŠ financirati diplomske samo najboljima, a da će svi ostali svoje školarine ipak plaćati.
Među studentima koji završavaju treću preddiplomsku godinu već je zavladala panika. Sve je više i onih koji razmišljaju o odustajanju od studiranja ako država ne nađe za njih obećani im novac. Najveća panika zavladala je na Sveučilištu u Zagrebu koje je odbilo čekati konačnu odluku MZOŠ-a te je natječaj za diplomce, samim time i školarine, već objelodanilo i pri tome nije uzelo u obzir ni krizu ni to da je u Hrvatskoj 280.000 nezaposlenih. Kako drukčije objasniti to da su neki fakulteti, poput Fakulteta političkih znanosti, maksimalan iznos svoje školarine za diplomce povisili, i to čak dvije tisuće kuna u odnosu prema školarini od 5500 kuna koliko plaćaju preddiplomci.
– Činjenica je da ministarstvo neprestano odgađa odluku, a mi smo smatrali kako je naša dužnost studente obavijestiti kako stvari stoje i reći im kolike će im biti školarine ako ministarstvo odustane od financiranja diplomskih studija. Ako neki fakultet naplati diplomcu školarinu, a MZOŠ odluči financirati diplomske studije, novac će im biti vraćen – objašnjava Bjeliš.
Nade još ima
No sumnja da će ishod za studente biti pozitivan s obzirom na to da, kako kaže, proučavajući rebalans proračuna, nije vidio da ministarstvo ima rješenje. Njegov riječki kolega Pero Lučin ipak je optimističniji i vjeruje kako će se novac na kraju naći. Tome se nada i predsjednik Studentskoga zbora u Zagrebu Ivan Bota.
– Općenit je stav svih nacionalnih studentskih zborova da prva godina preddiplomskih i diplomskih godina mora biti besplatna za sve, a za više se godine mogu uvesti kriteriji po kojima bi netko zadržavao to prava ili ga gubio. Za školarine koje je za diplomce već uvelo Sveučilište u Zagrebu mogu jedino reći da su nepravedne i nepoštene, a s obzirom na situaciju u državi bit će velik udar na studentske džepove, kaže Bota. Što će na kraju politika odlučiti trebalo bi se znati u ponedjeljak kada se održava Rektorski zbor. Mi odgovor od MZOŠ-a nismo dobili.
Školarine za diplomce
1. Umjetničke akademije 9240 kuna
2. Medicina 9240 kuna
3. Matematika 8000 kuna
4. Arhitektura 7200 – 7500 kuna
5. Građevina 7100 kuna
6. Grafika 7200 kuna
7. Rudarstvo 7000 kuna
8. Politologija i novinarstvo 7500 kuna
9. Ekonomija 6500 kuna
10. Filozofski 4000 kuna
Sveučilište u Zagrebu
Jedino je odbilo čekati odluku resornog ministarstva te je odredilo iznose školarina
Samo za neredovito studiranje treba uvesti plaćanje školarine prema određenim kriterijima.
Ali, ministar treba u svakom slučaju imati nadzor nad kvalitetom održavanja nastave, što za sada nema.
Bez kvalitetne nastave, nema ni dobrih studenata, tko uopće u ministarstvu vodi računa o kvaliteti nastave, postoji li kontinuirani proces provjere kvalitete nastavnih kadrova i fakulteta, odnosno postoje li realni kriteriji za provjeru kvalitete istih? U Bolonjskom procesu je više nego ikada stavljen naglasak na IZVRSNOST pojedinaca, no problem našeg školstva leži u činjenici da se procjena izvrsnosti ograničava isključivo na procjenu izvrsnosti studenata, a što je sa profesorima?
U prilog ove tvrdnje su slijedeće činjenice:
- Pojedini profesori drže katedru do mirovine bez pravih rezultata, bez pisanja udžbenika i skripta 20 i više godina, ali istodobno rade na još nekoliko drugih fakulteta (sveučiliša) u zemlji i inozemstvu, a mnogi čak i koriste resurse matičnih fakulteta za vlastite privatne tvrtke ili za sudjelovanje u komercijalnim projektina nevezano uz rad na fakultetu.
- Kvalitet nastave pojedinih profesora vidljiv je i po postotku prolaznosti na ispitima, što za sada, očito nitko ne kontrolira, niti postoje ikakve posljedice po profesore na ovim kolegijima.
- Najveći problemi se događaju na pojedinim fakultetima sa apsolventima koji završavaju studij po starim programima, gdje i sada svaku godinu plaćaju, ali za uzvrat ne dobivaju niti minimum mogućnosti za brzo okončanje studija,
- također je vrlo čest slučaj da se ispitni rokovi daju vrlo rijetko sa razmakom više od 5-6 mjeseci, te da rokovi ovise isključivo o volji profesora i ničemu više, odnosno da studenti gube dragocjeno vrijeme čekajući milost profesora, a troškove ovakvog neopravdanog proužetka završetka studija snose studenti i cijela država.
- Još jedan veliki problem jest i vrlo mali godišnji broj rokova za obranu diplomskog rada, iz čega bi se moglo zaključiti kako nam nije u interesu zemlja znanja, odnosno što veći broj diplomiranih studenata.
- Tvrdim da se dužina studiranja na pojedinim fakultetima produžava najmanje za 20-25 % zbog neurednog studija i loše kvalitete nastave, nemara profesora i predstojnika katedri o čemu ministar i njegovi ljudi nemaju pojma, niti išta poduzimaju za iole normalnu razinu kvalitete studija.
U ovoj priči posebno se negativno ističe Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu na kojem pojedine katedre drastično krše svaku razinu studiranja i prava studenata na znanje i normalno obrazovanje.
Da ne bude krivi dojam da se radi samo o starim studentima, treba reći da studij po procesu Bologne nije ništa bolji, stvari su postale još gore zbog nerealnog očekivanja; ''da će studenti u i dalje neuređenom sustavu sa i dalje nekvalitetnom nastavom i nastavnicima, ODJEDNOM POSTATI IZVRSNIJI'', a zbog takvog nesrazmjera očekivanja i stvarnosti na terenu, veliki broj studenata realno nije u mogućnosti, studirati bez plaćanja, što je također prilično izražen problem na spomenutom fakultetu, pa tako mnogi studenti plaćaju izuzetno visoke školarine jer realno nisu u stanju, položiti sve ispite s jedne godine, a svaki se preneseni ispit, osvisno o ECTS bodovima, plaća zlatom.
Predlažem novinaru ovog članka da ispita malo ove navode, lako provjerljive činjenice - studenti o ovome iz straha šute i trpe i javnost o tome malo zna, a u ministarstvu ili ne znaju ili ne žele znati.
Kako objaniti činjenicu da su na istim tim ''teškim'' fakultetima izvan Hrvatske, prolaznosti istoimenih i sličnih kolegija preko 80% a kod nas, na nekim fakultetima i ispod 10%, odnosno činjenicu da studenti upisuju više godine bez prenošenja ispita?
Ne vjerujem da su ti studenti vani, inteligentniji ili radišniji od naših studenata, a to nije osobito teško provjeriti, pa je očigledno riječ o nekom drugom ''fenomenu'', koji je tek naizgled skriven.
I dok kod nas predstojnici pojedeinih katedri godinama vladaju, makar i uz krajnju neuspješnost i nekompetentnost, vani se ugovori svakog profesora, mogu raskinuti nakon primjerice, studentske peticije kako su predavanja iz jednog kolegija nedovoljno jasna ili kada prolaznost padne ispod 60%.
No prije nego počnemo provoditi to jasno i posve pravedno načelo, moramo osigurati uvjete kako bi to bilo stvarno i moguće.
Nemoguće je u našem, posve neuređenom sustavu, gdje uopće ne postoje kriteriji za procjenu kvalitete nastave, nastavnika, rada katedri i fakulteta, te mjere za unaprijeđenje kvalitete navedenoga, očekivati redovito izvršavanje obveza studenata, a još manje njihovu izvrsnost, izvrsni studenti DA, ali samo uz izvrsne profesore. Prema tome za redovito izvršavanje obveza i redovito davanje ispita, odnosno izvrsnost studenata, osnovni je preduvjet izvrsnost nastavnika, kvaliteta nastave, sustav u kojemu se redovito i jasno nadgleda te jasnim mjerama osigurava kvalieta oba subjekta, nastavnika (nastave) i studenata.
U izvrsnom i dobro uređenom obrazovnom sustavu, nepojmljive su pojave; kolegiji za koje ne postoji literatura, ili za koje ista nije napisana više desetljeća, nepojmljivi su predostojnici katedri koji nikada nisu ni u koautorstvu objavili udžbenik, dakle nepojmljivi su dugogodišnja neuspješnost i nemar pojedinih katedri, njihovih predstojnika, te fakulteta baš stoga su nepojmljivi i posve nemogući kolegiji sa izuzetno niskim prolaznostima, odnosno neuspješni studenti, koji moraju prenositi ispite i kod nas ih u posljednje vrijeme masno plaćati.
- Slovačko DA hrvatskom članstvu u EU uzdrmalo te...
- Beskućnik na računima u Njemačkoj i Austriji im...
- 'Neprivlačne žene na HTV-u kočile su me u karij...
- Na stres-testu palo devet banaka, crni scenarij...
- Umjesto branitelja šef osiguranja HDZ-a je mode...
- Hrvati su radije birali uloge žrtava, a Srbi ba...
- Vidi sve! Danas Jučer 7 dana
-
Kosor uništava HDZ!
Milan Ivkošić Rodoljubna zanovijetanja
-
Ugledan posao unatoč presudi, a borci za pravdu bez posla i poštovanja
Velinka Knežević komentar
-
Takav kakav je, bio bi Mesić i bez ureda
Silvana Perica Politička arena
Pa sram ih moze biti!