Potpisom češkoga predsjednika Vaclava Klausa u utorak na ratifikacijsku ispravu Lisabonskoga ugovora dovršen je postupak njegove ratifikacije u svih 27 zemalja članica i novi će europski ugovor na snagu stupiti 1. prosinca. Okončan je time postupak ustanovne preobrazbe Europske unije, koji je počeo u prosincu 2001. Laekenskom izjavom o budućnosti EU, u kojoj su šefovi država ili vlada tadašnje Europske unije 15 zatražili da se Uniju učini demokratskijom, jasnijom i učinkovitijom.
Najočitije su novosti koje novi temeljni spis EU donosi na ustanovnoj razini. Uvodi se tako dužnost predsjednika Europskog vijeća, kojeg čelnici zemalja članica biraju na jednom obnovljiv mandat od 2,5 godine. Rotirajuće polugodišnje predsjedanje pojedinih zemalja članica ostaje na razini ministarskih vijeća, osim Vijeća za vanjske odnose. Njime će predsjedati također novouvedeni visoki predstavnik Unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, koji će istovremeno biti potpredsjednik Europske komisije i šef, također nove, diplomatske službe EU.
Uloga Europskoga parlamenta, jedine demokratski izabrane europske ustanove, jača jer će europarlamentarci s Vijećem EU sada suodlučivati po 85 pravnih temelja, gotovo trostruko više nego do sada. Nacionalni će parlamenti pak smjeti propitivati svaki europski zakon da utvrde poštuje li dosljedno načelo subsidijarnosti.
Ukida se ograničenje veličine Unije na 27 zemalja članica, koje je postavio Ugovor iz Nice, te se omogućuje nastavak proširenja. Kako bi se u široj Uniji izbjeglo blokade odlučivanja, širi se broj područja o kojima se u Vijeću EU glasuje kvalificiranom većinom umjesto jednoglasno, a ona se propisuje na najmanje 55 posto zemalja članica s najmanje 65 posto stanovništva EU. Uvodi se i nova zajednička politika, energetska, te se prvi put propisuje postupak za mogući izlazak neke zemlje iz EU.
Predsjednik iz male, šef diplomacije iz velike zemlje članice
Očekuje se da će švedsko predsjedništvo EU za drugu polovicu mjeseca sazvati izvanredan summit EU, na kojemu bi se izabralo predsjednika i šefa diplomacije EU. Načelno je dogovoreno da prvi bude pučanin iz male, a drugi socijalist iz velike zemlje članice. Za prvu su dužnost mogući kandidati luksemburški, belgijski i nizozemski premijeri Jean-Claude Juncker, Herman van Rompuy i Jan Peter Balkenende, a za potonju britanski ministar vanjskih poslova David Milliband, te njegovi bivši njemački i francuski kolege Frank-Walter Steinmeier i Elisabeth Guigou. Ali i iznenađenja su moguća.
mister1x5, oprosti, možda si imao dobru namjeru nešto pametno na hrvatskom napisati, ali od silnih pravopisnih grešaka, novokomponiranih riječi i opće zbrke, ja od tvog komentara nisam ništa shvatio, pa ne znam da li da te pohvalim ili pokudim