Praška, kako smo od milja zvali redakcijskog maratonca Dustera, krajem trećeg mjeseca uputili smo prema krajnjem jugu. Zanimalo nas je kako ćemo se osjećati nakon dugotrajne vožnje u najjeftinijem SUV-vozilu na tržištu. Iz Zagreba smo krenuli prema dubrovačkom Stradunu, točnije u kultni Talir (poznat i po “obračunu” Jusića i Dikana...). Na Lučkom razmišljamo hoće li nas boljeti leđa, kako će se auto ponašati u bezbrojnim zavojima, hoće li tank dizela biti dovoljan, dolazi li preticanje kamiona uopće u obzir...
Za početak, krećemo autocestom do Karlovca. Motor je bučan na 130 km/h, zbog slabije izolacije čini se da vozimo brže.
Joj, i ja bih jedan ovakav
Na naplatnim kućicama, doček kao iz snova. Dok nam uzima novac, djelatnik se ozbiljno raspitivao:
– Dobar mi je Duster. Recite, je l' vrijedi što, da kupim?
– Pouzdan je, unutrašnjost je kao u Cliju 2, potrošnja iz snova, samo što je mjenjač neprecizan. Ali cijena je dobra – odgovaramo.
– Upravo me ona i vuče. A i stvarno mi se sviđa...
I dok je on razmišljao, mi redamo zavoje starom cestom od Plitvica prema Kninu. Utorak je, cesta je prazna, pa da vidimo kako drži u zavojima. Brzo odustajemo. Užitak u vožnji? Hm... Tko želi sportski osjećaj, neka traži drugdje. Brzo smo priključili iPod u radio i lagano okretali volan lijevo-desno, ubacili u takozvani “penzionerski” stil vožnje.
U Dusteru se može uživati u lijepoj prirodi, praznoj cesti, ugodnom razgovoru, koji motor kod 90 km/h neće ometati, osjećaju vožnje na povišenom i onome, svakim danom sve važnijem – minimalnoj potrošnji. Putnog računala nema (tek brojač kilometara), ali i te kako je užitak gledati kako svaki sat vožnje dobrim tempom tek jedna od deset crtica “nestane”. Potrošnja oko 6 litara. Dakle, ne luduje, ali i ne “pije”.
Ljubav je kompromis
Ono na što se nikako nismo mogli naviknuti jest – 5-stupanjski mjenjač. Vrlo je mlak, osjećaj je kao da upravljate nekim starijim autom, a Renault ima i te kako precizne mjenjače. Ozbiljno su ga razgledavali i carinici u Neumu. Ne, dakako, zbog šverca, nego zato što se i njima svidio.
Parkirali smo se pod zidinama kraj skupocjenog Hummera H3, gdje je izgledao kao mlađi brat. Prednja maska, svjetla, pogled s boka, odignutost od tla. Vrlo sličan. I to nam se svidjelo. Rumunjski hummer. Sjedimo u Starom gradu nakon deset sati lagane vožnje, pijemo kavu, umor je izostao. A nema ni Dikana... Duster nam je bio vrlo dobar suputnik. Testirani primjerak stoji 118.900 kuna, ima pogon 4x2 te motor 1.5 dCi sa 90 KS.
Da je Duster na tržište došao prije deset godina, po ovoj cijeni i s vrlo dobrim izgledom, bio bi apsolutni hit. Danas? Novi automobili iz segmenta imaju više opreme, sigurniji su, imaju snažnije motore.... Ali ostajemo i dalje kod cijene. Ona je njegov adut. Kad sve zbrojimo, Duster je privlačna kupnja ako ste spremni na neke kompromise.
nije sve u povoljnoj nabavnoj cijeni mnogo je bitnija cijena eksploatacije a ona definitivno nije mala za prosječan džep. danas je lako kupiti Dustera ili slično vozilo samo daj ga toči, održavaj, registriraj to je muka. taj terenac je sklopljen od pet auta tko zna šta će se sve kvariti na njemu.