Katolička crkva najveća je "porezna oaza" u Hrvatskoj. Dakako, nije to specifičnost samo katoličke denominacije, nego i svih ostalih vjerskih zajednica (katolička je najveća), koje u ovoj državi doslovce nikomu ne moraju polagati račune za svoje poslovanje. Tako na vijest da će Crkva u Italiji morati plaćati porez na nekretnine u kojima se ne održavaju obredi (što od Italije traži i Europska unija), u Hrvatskoj svi sliježu ramenima jer nitko nema pojma kako bi se takva ideja uopće implementirala u postojeće sadašnje odnose vjerskih zajednica i civilnih vlasti, koje kao da su još bremenite religijskim pogromom u doba komunizma, pa se ova demokratska država neprestano Crkvi i crkvama osjeća dužna, čineći pritom, makar i nehotice, svojevrsnu diskriminaciju i nepravdu prema svima onima koji moraju puniti državni proračun.

Olakšice crkvi kažnjive

Budući da talijanska nestranačka vlada premijera Marija Montija nema takvih kompleksa, u ekonomskim mjerama o kojima se raspravlja u Parlamentu, uvodi obvezu plaćanja poreza na nekretnine i Crkvi. Na sve objekte u crkvenom vlasništvu u kojima se ne održavaju vjerski obredi, dakle na stanove, hotele, škole, plaćat će se porez. A, da nije uveden taj amandman, Italiju bi kaznila Europska unija. Ako se u Hrvatskoj plaća porez na nekretnine, a Crkva će biti izuzeta, onda će EU zatražiti da se uvede i plaćanje poreza na one zgrade u crkvenom vlasništvu u kojima se ne održavaju vjerski obredi.

"Amandman glede poreza na nekretnine za Crkvu koji je predložio Monti predstavlja znatan napredak", izjavio je glasnogovornik europskog povjerenika za konkurenciju Joaquina Almunije. EU će detaljno analizirati amandman na zakonske ekonomske mjere i vjerojatno će moći prekinuti proces koji je pokrenut protiv Italije i kojim bi se državu kaznilo zbog davanja olakšica Crkvi.

Spor između Italije i Bruxellesa o porezu na nekretnine koje Crkva ne plaća počeo je 2007. kada je EU prvi put zatražio informacije glede toga pitanja. Almunia je u rujnu 2010. potaknuo proceduru protiv Italije na osnovi sumnje da se time što se Crkvu oslobađa plaćanja poreza na nekretnine prikriva nelegalna državna pomoć nekomu. Zapravo time što, primjerice, Crkva ne plaća porez na objekte u kojima iznajmljuje sobe, može biti konkurentnija na tržištu od hotela. Država, dakle, tako pomaže Crkvi na tržištu pružanja hotelskih usluga.

600 milijuna eura godišnje

Crkva u Italiji ima 8779 školskih zgrada, vrtića, biblioteka, zatim 4712 zgrada sa zdravstvenim ustanovama te 49.982 župa, crkava, samostana. Dosad je bilo dovoljno da se, primjerice, u hotelu nalazi i kapelica pa da Crkva ne treba plaćati porez na cijelu zgradu. Od sada se neće plaćati porez samo na onaj dio zgrade u kojem je mjesto za molitvu.

"Iznos koji će općine dobiti od poreza na nekretnine koji će trebati plaćati Crkva kreće se od 500 do 600 milijuna eura godišnje", izjavio je predsjednik udruge talijanskih gradova Graziano Delrio. Predstavnici stranaka vezanih za kršćanski nauk, kao što je Unija demokratskog centra (UDC), pa i Narod sloboda (PDL), podržavaju uvođenje poreza na nekretnine i za Crkvu. Čelnik UDC-a Pierfernando Casini kaže kako je "pravedno da Crkva plaća porez na zgrade u kojima su stanovi ili trgovine", a isto misli i tajnik PDL-a Angelino Alfano koji ističe kako na tome polju nema nikakvih predrasuda. No, kakve će reakcije biti kod nas stigne li nas ista sudba kao Crkvu u Italiji, nitko još ne može znati jer financijska oaza u kojoj uživaju vjerske zajednice u Hrvatskoj, napose većinska Katolička crkva, toliko je samoživa i samodostatna, da gospodarska i opća pustinja koja se širi naokolo nje na sve strane, u crkvenim glavama nikoga trenutačno ne zamara.