Žene imaju pravo na zdrav život, slobodno raspolaganje svojim tijelom i donošenje odluka o svojim životima bez prisile, zlostavljanja i nasilja. Pravo na pobačaj temeljno je pravo žena, stoga je legalan, siguran i dostupan pobačaj sastavni dio kontrole žena nad svojim životom, poručuju iz CESI-ja (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje).

Papin posjet iskorišten je, kažu, da bi se po tko zna koji put poslala poruka o "nepovredivosti ljudskog života od začeća do njegova prirodnog skončanja..." te pozvalo na reviziju zakona koji dopušta prekid trudnoće. CESI se zalaže za pristup koji poštuje ljudska prava žena, njihova seksualna i reproduktivna prava koja su osnovana na istim principima koji su zajednički i drugim ljudskim pravima, kao što su ljudsko dostojanstvo, jednakost, tjelesni integritet, samoodređenje. Seksualna i reproduktivna prava odnose se na prava i slobode vezane u sposobnosti i mogućnosti osobe da stvara i donosi odluke o svom životu, a koje imaju utjecaj na njezino seksualno i reproduktivno zdravlje. Stoga podsjećaju da države, kao i kod ostalih ljudskih prava, imaju obvezu poštovanja, zaštite i provedbe, odnosno poduzimanja aktivnih mjera koje će omogućiti ostvarivanje tih prava.

Žene su rijetko u situaciji da donose potpuno slobodnu odluku o reprodukciji jer su njihovi izbori često nametnuti ili ograničeni različitim društvenim i ekonomskim faktorima. Procjenjuje se da godišnje izvrši 20 milijuna nesigurnih pobačaja. Od toga je 1/3 provedenih pobačaja ilegalna, a između 70.000 i 200.000 žena umire godišnje od posljedica loše napravljenih pobačaja. U našoj zemlji, prema podacima HZJZ za 2009. godinu, samo je 52,9%  žena koristilo usluge ginekologa/inja. Prema izvještajima ordinacija primarne zdravstvene zaštite žena u 2009. godini (ugovorne i neugovorne) posjeti u svrhu planiranja obitelji u Hrvatskoj pali su u odnosu na prethodne dvije godine. U 2009. godini zabilježeno je samo 77.903 posjeta u svrhu planiranja obitelji i/ili propisivanja jednog od kontracepcijskih sredstava što je za 20,3% manje u odnosu na prethodnu godinu (97.701). Najčešće su propisivani oralni kontraceptivi (70,7%) i intrauterini ulošci (12,8%). Iako je legalno dopušten, različitim se metodama i načinima nastoji ograničiti pravo žena na siguran i dostupan pobačaj. Cijena pobačaja neopravdano je visoka i razlikuje se od bolnice do bolnice, a doseže i visinu minimalne plaće. Stigma i poniženja koje trpe žene koje odlaze na pobačaj ne mogu se mjeriti novcem.

– Dugogodišnji rad konzervativnih političkih i katoličkih krugova koji se bore protiv pobačaja ne samo da nije postigao željene efekte već je pridonio stvaranju i procvatu crnog tržišta pobačaja. Prigovor savjesti na koji se pozivaju liječnici koji ne žele raditi pobačaje i stigma koja prati taj čin stvorili su uzak krug liječnika koji profitira od toga – upozorava CESI i dodaje:
– Koliko je pitanje žena i zdravlja (ne)važno u ovoj državi, pa čak i institucijama koje se bave unapređenjem položaja žena vidimo i u prijedlogu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Područje Žene i zdravlje izbačeno je iz prioriteta za razdoblje 2011. – 2015. godine iako postavljeni ciljevi za prethodni period (smanjenje učestalosti spolno prenosivih bolesti, podizanje razine zaštite i očuvanja zdravlja na radu, osobito psihičkog zdravlja žena, unapređivanje mjera za očuvanje reproduktivnog zdravlja žena i sl.) nisu ostvareni.