Brutalni pokolji u Siriji otvorili su pitanje treba li naoružati slobodnu sirijsku vojsku koja se bori protiv Assadova režima.

Zapadni političari i analitičari slažu se da je naoružanje oporbene vojske nužno, no strahuju da im se ne dogodi afganistanski scenarij s početka 80-ih godina prošloga stoljeća. Strahuje se, naime, da bi se naoružana slobodna sirijska vojska lako mogla pretvoriti u talibane.

Salafijski džihadisti

Postavlja se pitanje tko bi to točno trebao biti naoružan? Ključni problem je taj što je sirijska oporba rascjepkana, neorganizirana i vrlo lokalizirana. To se neće promijeniti ni ako zapadne sile odluče naoružati slobodnu sirijsku vojsku. Ta je vojska tempirana bomba, prikladna za raznoliko i neorganizirano prikupljanje lokalnih borbenih skupina, od kojih bi mnogi mogli naginjati talibanima i džihadu, upozoravaju zapadni analitičari. Upravo se stoga očekuje da se strane sile, predvođene SAD-om, neće žuriti da naoružaju svoje saveznike u borbi protiv Assadova režima. Iako se tvrdnje o ulozi “salafijskih džihadista” u oružanoj oporbi čine pretjeranim, zapadne sile priznaju da u stvarnosti jako malo znaju o onima koje bi trebali naoružati.

Rascjepkana oporba

Analitičari su sigurni da oružje i oprema iz zapadnih sila neće biti vrijedan resurs koji će ojačati političku poziciju onih koji budu kontrolirali naoružanje. Podrška u oružju sa Zapada neće potaknuti ujedinjenje rascjepkane oporbe, dapače, zapadnjaci su sigurni da bi to moglo povećati podjele unutar protivnika Assadova režima. A postavlja se i pitanje što bi se dogodilo ako to oružje ne bi bilo dovoljno da sruši režim.

– Porasla bi politička moć najradikalnijih, a oni koji su zagovarali nenasilje bili bi marginalizirani – istakao je jedan analitičar.