Ministra branitelja jedva da je otprije poznavao, zapravo su se "čitali" putem medija, što je bilo dovoljno za zaključak da mu je Fred Matić "interesantan i simpatičan lik". U vrijeme dok je radio u Uredu predsjednika djelovao je, kaže, kao da mu je iskreno stalo do branitelja. Kada je čuo da je upravo Fred imenovan ministrom, bilo mu je iznimno drago jer smatra da je pravi čovjek za taj posao. A onda je u vrijeme Božića u domu Bojana Glavaševića zazvonio telefon, a s druge strane linije bio je upravo Fred Matić koji mu je ponudio posao – šefa ministrova kabineta.

Dug braniteljima

– Zatražio sam nekoliko dana da razmislim i, naravno, prethodno mu predložio da uzme nekog iskusnijeg, jer sam mlad i bez dana rada u državnoj upravi, ali on je želio upravo mene – kaže Bojan, 27-godišnji sin ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića.

Trebalo mu je nekoliko dana jer za ovog mladog znanstvenika ta odluka nije bila nimalo laka.

– Naravno, svaki je posao odgovoran, ali za ovaj je potrebno posjedovati i veliku količinu ljubavi, razumijevanja i strpljenja. Kada sam sa sobom raščistio da to u sebi imam, zahvalio sam na toj velikoj časti i prihvatio posao – kaže Bojan dodajući kako mu je ministar objasnio da njegova funkcija neće biti politička, već operativna.

– Jedan od glavnih motiva za mene bio je taj osjećaj da smo svi skloni kritiziranju, a malo tko bi se uključio i rješavao probleme. No, najveći motiv ipak je bio golemi osjećaj poštovanja i duga prema hrvatskim braniteljima, kojima zahvaljujemo da danas živimo u svojoj državi – kazao je Bojan Glavašević. Suradnja s ministrom u prvim tjednima zajedničkog rada, kaže, pokazala je koliko je njegova odluka bila ispravna.

– Doista slično razmišljamo, važna nam je depolitizacija branitelja, a meni osobno važna su još dva pitanja. To su rješavanje problema trauma rata, ali i govora mržnje – kaže Bojan Glavašević.

A da doista misli tako, Bojan je pokazao potkraj godine primajući odličje Reda kneza Domagoja za junaštvo svoga oca, kada je mnogima od nas lekciju o mržnji očitao – onaj tko na nju i te kako ima pravo.

– Krivnja nije na narodima, ona je individualna, a ja vjerujem da mržnja nije prirodno stanje čovjeka. Ja nisam u stanju mrziti, pokušavam shvatiti drugoga, tako sam i odgojen. Vukovar je oduvijek bio multikulturalna sredina. Samo u mojoj ulici govorila su se četiri različita jezika, i tu se ministar Matić i ja dobro razumijemo – kaže Bojan koji, razmišljajući o očevoj tragičnoj pogibiji, ne mrzi, već – duboko žali.

I tako, radni dan počinje mu razgovorom s ministrom, a na posao dolazi pola sata prije ostalih. Njegove su zadaće koordinacija i komunikacija – prema Ministarstvu i izvan njega. U opisu njegova posla je i rad s udrugama, a sva pošta pristigla u Ministarstvo mora proći upravo Bojanove ruke.

Premda, kako kaže, nije morao osjetiti strahote logora poput njegova ministra Freda Matića, niti se dosad bavio visokom politikom, braniteljska populacija i te kako mu je bliska.

– Iako živim u Zagrebu, Vukovarac sam, imam jako puno prijatelja iz Vukovara, njihovi roditelji su branitelji, uostalom, i moji rođaci. Jako puno tatinih kolega novinara moji su dragi prijatelji. Razgovori o pitanjima branitelja za mene su svakidašnjica, a sada sam i na poziciji da mogu aktivno sudjelovati u rješavanju njihovih problema – kaže Bojan Glavašević.

Za suprugu i sina

Jedna od zadaća za šefa ministrova kabineta jest i promicanje vrijednosti Domovinskog rata.

– To dolazi i kroz znanje, pa mi je trenutačno prioritet urediti našu web stranicu, koja će biti edukacijskog karaktera – otkriva.

Ministrov poziv zatekao ga je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Ondje je, na odsjeku lingvistike i sociologije, diplomirao 2009., kada mu je ponuđen posao asistenta.

– Prije svega, sebe doživljavam kao znanstvenika pa mi je želja, kad Fred i ja "odslužimo" svoje, vratiti se na fakultet, gdje sam sada "zamrznuo" svoj posao – kaže Bojan, otkrivajući da će, osim obveza u Ministarstvu, pisati znanstvene radove i pripremati doktorat.

Pita li se što bi njegov otac rekao za imenovanje na tako važnu i odgovornu funkciju?

– Funkcija sama po sebi ne znači ništa. Ali siguran sam da bi bio ponosan ako bih mu za to dao razloga, odnosno, ako bih radio dobar posao. A jako ću se truditi da mu dam razloga, i njemu i svojoj supruzi i sinu!