max...drugacije i ne moze,rade od 7-23 h

III.- Nema naroda na svijetu koji bi, u trenutku rađanja vlastite državnosti, uvjetovan dvodržavnim okvirom, uspio apotekarski razdvojiti svoju suverenost u jednoj od svoje konstitutivnosti u drugoj državi u kojoj se većina njegova naroda iz tronacionalne teritorijalno nadovezuje na teritorijj samostalne nacionalne države. U istom trenutku biti uvjetovan oblikovati dvije države nije prednost, nego svojevrsna nasilna podijeljenost za jedan narod. I tko u odvijanju takvog procesa jednom narodu gleda samo negativne poteze, a ne nagrađuje njegovu dvostruku žrtvu nije dobronamjeran, pa niti zahvalan tom narodu niti za ono što mu je taj narod omogućio. Tu otvoreno mislim na Muslimansko-Bošnjački narod u BiH, kao i na predstavnike međunarodne zajednice koji bez prvotne žrtve hrvatskog naroda s obje strane hrvatsko-bosansko¬hercegovačke granice, kao ni bez završne osloboditeljske akcije združenih hrvatskih snaga iz obiju država, ne bi dobili šansu kreiranja suverene Bosne i Hercegovine. Umjesto zahvalnosti hrvatski je narod dobio etiketu i sekundamog agresora! A eksperimentalno, prekrajanje Daytona najčešće se provodi na štetu najmalobrojnijeg, hrvatskog naroda u BiH. Jasno treba znati i naglasiti da Hrvati nisu krivi što su državotvorni u dvije države, pa se ne trebaju sami u drugoj ¬ BiH - ponašati kao da su opterećeni nekom hipotekom i pristajati da ih se tretira kao konstitutivne. Hrvatska dvodržavnost nije nastala hrvatskom megalomanijom, nego višestoljetnom hrvatskom žrtvom i podijeljenošću od strane drugih, posebno osvajačkog posezanja Turskog carstva. Na kraju zaključimo kako političke stranke i kratkoročne političke elite neće oblikovati nikakvu dugoročnu općehrvatsku strategiju na koju jedan narod ima neotuđivo pravo. To trebaju učiniti institucije čiji vijek nije opterećen kratkoročnim izbornim mandatima. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika i druge dugoročne ustanove u Hrvatskoj kao i slične kulturne i društvene institucije u hrvatskom narodu izvan Hrvatske, subjekti su koji trebaju osmisliti opću strategiju hrvatskog zajedništva. (I tu se ne treba odmah plašiti paralele s Memorandumom SANU i strahovati da je to isto, jer i SANU ima pravo osmišljavati srpsku strategiju, ali je ključno pitanje u tome je li ona imperijalno orijentirana prema tuđim životnim prostorima ili okrenuta zaštiti vlastita identiteta u suživotu s drugima.) Valja nam uočiti da se u promišljanju vlastita strateškog zajedništva nigdje ne spominju europske ili neke druge integracije u kojima se (mi Hrvati iz više država) opet možemo zajedno naći. Činimo to iz najjednostavnijeg razloga što naše zajedništvo treba biti naša volja, naša odluka i naš čin, bez obzira na bilo kakav globalni ambijent u kojem se nalazimo ili ćemo se naći. Hrvati su u povijesti više puta mislili da će se sve posložiti samim tim što postaju dio nekog šireg političkog konteksta koji će im donijeti rješenje njih samih. A upravo se događalo obrnuto, pa se nakon razočaravanja i svijesti o tome da se ništa nije riješilo samo od sebe, hrvatski narod morao pripremati na to da će taj neodgodivi put do samodefiniranja strategije vlastita zajedništva tražiti nove vlastite žrtve. Stoga, jednostavno rečeno, umjesto neprestanog postavljanja pitanja prava svoje elementarne opstojnosti i od raznih drugih subjekata dopustivog nacionalnog zajedništva Hrvati napokon trebaju znati postaviti i svoje vlastite dugoročne, strateške i hrabre - odgovore!” rekao je Ivica Relković dobivši zaslužene ovacije posjetitelja od kojih mnogi nisu imali gdje sjesti nego su tribinu pratili stojeći. Što dodati kada je skoro sve rečeno?! Tek da našim političarima politika nije služenje narodu nego sredstvo kojim žrtvuju narod radi osobnih interesa što najbolje odakuzuju i ove politikantske igre oko prebivališta. Ignorirajući jedni durge, hrvatskim političarima jedino zajedničko je ignoriranje naroda a narod opet ignorira njih što kod međunarodne zajednice inicira ignoriranje i jednih i drugih.Upravo nemilosrdni neprijatelji čine demokraciju neophodnom a ona je moguća zahavaljujući onima koje su naklonjeni pravdi. Ako Hrvati žele postići ravnopravnost onda moraju kao u onoj poslovici.” Uzdaj se u se` i u svoje kljuse”. Čak i briljantnost koju hrvatski političari i onako ne posjeduju, bez lobiranja i sposobnosti komuniciranja bezvrijedna je. U nedostatku poštenja i usuglašenosti nacionalnih strateških ciljeva, jedino što političari narodu nude to je strpljenje. Strpljenje jeste moć ali ne uvijek. Istina, vremenom i strpljenjem i dudov list postaje svila. Međutim, srpska, muslimansko-bošnjačka i međunarodna politika nisu prijateljski naklonjen dudov list koji će Hrvatima pokloniti hladovinu i svilenu budućnost, nego su nemilosrdna larva koja je na listu dok ga ne pojede.

kamocemo imas pitanje dole nize