“Islamizam je središnja politička doktrina muslimanskog svijeta, posebno među Arapima, a nasilje je svojstveno islamističkoj teoriji. Dolaskom na vlast islamisti neće donijeti prosperitet”, oštre su riječi kojima je poznata aktivistica za prava žena u islamskom svijetu Ayaan Hirsi Ali upozorila na neželjeni razvoj događaja u zemljama u kojima je Arapsko proljeće dovelo do sloma starih, višedesetljetnih režima.

Somalka koja je uspjela izbjeći u Nizozemsku i ondje otvoreno upozoriti na problematiku nasilja nad ženama koje je i sama iskusila, objavila je u Financial Timesu članak “Vrijeme je da se odustane od željenih očekivanja od islamizma”. Ayaan Hirsi Ali, koja je u međuvremenu napustila Nizozemsku i sada boravi u Americi gdje je gostujući suradnik na American Enterprise Institute, vrlo se oštrim riječima obrušila na islamističke stranke upozoravajući Zapad na opasnosti koje donosi njihova vladavina. Ističe kako je zapadna teorija u proteklih deset godina prihvatila tezu o nasilju svojstvenom islamizmu te o nemoći te politike da osigura prosperitet, ali čini ključnu pogrešku u shvaćanju raširenosti islamizma.

Četvrtina salafista

“Većina političara na Zapadu prihvatila je nadu da je islamizam rubna politička doktrina”, ističe Ayaan Hirsi Ali dodajući kako se iz toga rodila ideja da je za rješenje tog problema dovoljno eliminirati, uhićenjem ili likvidacijom, ultraradikalne vođe i zatim marginalizirati preostale. No, ističe poznata Somalka, “upravo nedavni izbori u Maroku, Tunisu i Egiptu potvrđuju da su sekularne skupine i pojedinci” zapravo rubna pojava na arapskoj političkoj sceni. Naime, u sve te tri zemlje premoćnu pobjedu odnijele su stranke s islamskim predznakom dok su u Egiptu oko četvrtinu glasova osvojili salafisti, radikalna islamistička opcija. Ayaan Hirsi Ali se čudi kako komentatori na Zapadu i dalje ne prihvaćaju ove činjenice.

“Umjesto toga, oni su brzo prihvatili iluziju da su ekstremne i nasilne skupine rubna pojava unutar islamizma dok većina nije takva”, ističe dodajući kako se na slično pogrešan način gleda i na talibane. Zapadni se komentatori zalažu za pregovore s njima jer je većina “dobra”, dok su oni “nasilni” rubna pojava. Ali također smatra da je ikakva usporedba islamista i kršćanskih demokrata u Europi nakon Drugog svjetskog rata apsurdna. “Europski kršćanski demokrati mogu tvrditi da su inspirirani Biblijom, ali njima ne pada na pamet da predlože legislativu izravno iz Levitskog zakonika. Nasuprot tome islamisti u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku desetljećima su zagovarali tezu da bi zakonski okvir trebao izvirati iz šura Kur’ana i drugih islamskih djela”, ističe Ali. Kad je pak riječ o izjavama lidera islamističkih stranaka da će se ravnati po modelu turske vladajuće stranke Pravda i razvoj (AK) koja korijene također vuče iz islamizma, Ali upozorava da su okolnosti razvoja Turske bitno drukčije od tih zemalja. “U 20-im godina prošlog stoljeća Turska je, pod vodstvom Kemala Atatürka, prihvatila politiku vesternizacije. Njegove reforme, više nego išta što je AK napravio, pomažu objasniti zašto je turska ekonomija među najdinamičnijima u muslimanskom svijetu.

Šerijatske zemlje

Islamski žar AK je pod kontrolom vojske, pravosuđa i medija – ali tek treba vidjeti koliko dugo”, ističe oprezno. Ayaan Hirsi Ali napominje da takvih reforma nema u arapskim zemljama pa stoga smatra vrlo vjerojatnim da će se islamske stranke okrenuti šerijatskom zakonodavstvu. Libija je, naime, i najavila da će se njezin novi ustav temeljiti na šerijatu. Ali privodi tekst kraju svojim očekivanjem da će “islamističke stranke slatkim riječima zavesti svoje birače i Zapad sve dok ne učvrste vlast, a zatim vladati poput režima u Iranu ili Hamasa u Gazi”. Uvjerena je da će tranzicija u otvorena društva biti spora i bolna, a da bi za Zapad bilo najbolje da ponudi još više podrške sekularnim skupinama koje su provele revoluciju. “Kairo nije postatatürkovska Ankara, još manje postadenauerovski Bonn. Vrijeme je da se odbaci pretjerano uvjerenje da postoji umjerena većina u arapskom svijetu.”