Da je loše stanje hrvatske javne uprave najveća teškoća koja opterećuje svakodnevni život građana i koči gospodarski razvoj zemlje, Europska komisija iz godine u godinu upozorava u svojim Izvještajima o napretku Hrvatske.

Isto će upozorenje - i dalje bez odjeka na hrvatskoj strani - ponoviti i u ovogodišnjemu izvještaju, koje će objaviti 14. ovoga mjeseca. EK nije zadovoljna ni stopom preobrazbe pravosuđa, pa će na tom polju zahtijevati “pojačane napore, posebice glede neovisnosti i učinkovitosti sudstva, borbe protiv korupcije i organiziranog zločina, prava manjina, uključujući povratak izbjeglica te suđenja za ratne zločine”.

Za pristupne pregovore EK kaže da se “bliže zaključnoj mijeni”, no, ističe da su za kašnjenja u nekim poglavljima, uz slovensku blokadu, krivi i zastoji s hrvatske strane”. Posebice se to odnosi na još neriješen slučaj nestalih “topničkih dnevnika” s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), za koje EK kaže da “hrvatska vlada mora poduzeti sve neophodne korake kako bi se riješilo pitanje pristupa ICTY-a važnim spisima”.

Da pristupni pregovori zaista idu kraju, EK potvrđuje najavom da za Hrvatsku “priprema novčarski paket”, tj. izračunava koliko bi novca naša zemlja u prvim godinama po ulasku u EU dobivala iz europskog proračuna. Kako je to do sada obično bio otprilike sedmerostruko uvećani iznos koji kandidatska zemlja povlači iz pristupnih fondova, pretpostavlja se da bi se iz bruxelleske blagajne u vladinu riznicu godišnje moglo slijevati oko milijardu eura.

Iako je Slovenija svoju blokadu Hrvatske opravdavala tvrdnjom o "problematičnom ponašanju" naše zemlje “koja se spori o granicama sa svim susjedima”, EK, posve suprotno, hvali dogovor Hrvatske s Crnom Gorom o određivanju granice na Prevlaci arbitražom Međunarodnoga suda pravde (ICJ) kao “ohrabrujući” primjer. Za sporove poput slovenskoga o granici s Hrvatskom kaže da “ne smiju blokirati pristupni postupak” te ističe da “EU od svih kandidatskih zemalja očekuje da bilo koji spor o granici riješe sukladno Povelji UN-a, uključujući, ako je neophodno, obvezujuću presudu ICJ-a”. Za koji Slovenija i dalje ne želi ni čuti.