Slučaj oštećenih hrvatskih tvrtki koje su obnavljale američku naftnu platformu Key Manhattan u brodogradilištu Nauta Lamjana na otoku Ugljanu svakim danom dobiva nove elemente koji otkrivaju zamršenu pozadinu organizirane prijevare u kojoj su bez gotovo 100 milijuna kuna ostali radnici tridesetak oštećenih hrvatskih tvrtki. Kako je Večernji list pisao prije nekoliko dana, dokumentacija koju posjedujemo pokazuje smišljenu i organiziranu prijevaru čiji su glavni akteri Croscov inženjer Miroslav Pacak, koji je bio zadužen za vođenje i nadzor projekta obnove, i tvrtka Lamprell sa sjedištem u Dubaiju preko koje je američki Transocean naručio obnovu platforme.
Pacak je zajedno s Petrom Elkazom osnovao off shore kompaniju RTSG koja je od Lamprella dobila posao, no suvlasnik je i tvrtke R.I.G. iz Vukovara koja je obavljala posao, što se nedvojbeno vidi iz Ugovora o tajnom partnerstvu koji je u posjedu Večernjeg lista.
Pacak tajni partner
Ta činjenica baca novo svjetlo na cijeli slučaj jer je Pacak dosad tvrdio kako s R.I.G.-om nema nikakve veze i za sve je okrivljavao Petra Elkaza.
Pacak je usto tvrdio i kako Crosco, čiji je on zaposlenik u to vrijeme bio, nije sudjelovao u remontu platforme, već samo pojedini inženjeri, što su nam iz Ine, koja je vlasnik Crosca, demantirali, poručivši kako je Crosco kao podizvođač sudjelovao u obnovi platforme i potpisao ugovor za izvođenje radova s tvrtkom R.I.G. Iz dokumentacije koju posjedujemo jasno je vidljivo kako je i Crosco oštećen za otprilike 5 milijuna kuna, ponajviše zbog toga što Pacak nije izradio potrebne podloge obavljenih radova na temelju kojih se izdaju fakture, na što ga je upozorio i sam čelnik Crosca Boris Lazar. No iz Ine nam poručuju kako im nije poznato da su vlasnici tvrtke imali tehničkih primjedbi na izvedene radove. Ono što je posebno zanimljivo u cijelom slučaju jest način na koji je spomenuta platforma napustila brodogradilište u Lamjani.Prema viđenoj dokumentaciji koja je predana i Državnom odvjetništvu i USKOK-u, iznenađujuća je uloga carinskih tijela koja su nedvojbeno učinila propust prilikom ulaska i izlaska platforme iz Hrvatske.
Naime, platforma je, prema carinskim dokumentima koje objavljujemo, ušla u Hrvatsku kao vlasništvo američkog Transoceana.
Sporni carinski papiri
Nakon završetka radova, oštećene tvrtke, vidjevši da novac za posao koji su obavile ne dolazi, uspjele su ostvariti sudsku zabranu kojom se platformi onemogućava isplovljavanje dok se situacija ne riješi. U tom trenutku prigovor na takvo rješenje upućuje tvrtka Global Santa Fe iz Egipta koja tvrdi da je platforma njezina, što se uvidom u registar brodova pokazuje točnim i sud u Splitu ukida zabranu izlaska platforme iz Hrvatske. Ono što slijedi nakon toga u najmanju je ruku čudno, jer carinska tijela nakon ukidanja sudske zabrane isplovljavanja ovjeravaju izlazne papire na kojima se ponovno navodi kako je platforma u vlasništvu američkog Transoceana, iako je sama platforma puštena iz Lamjane jer je sudu dokazano da pripada egipatskom Global Santa Feu.
Na naš upit Carinskoj upravi kako je to moguće i mogu li komentirati ovakav propust glasnogovornik Carinske uprave Predrag Juratovac odgovorio je da Carinska uprava nije u mogućnosti dostaviti podatke o navedenim dokumentima jer bi takvo postupanje bilo u izravnoj suprotnosti s eksplicitnim odredbama Carinskog zakona, Zakona o carinskoj službi i Zakona o tajnosti podataka.
Neobična je i uloga direktora brodogradilišta u Lamjani Dražena Špinderka koji je, unatoč činjenici da nisu podmireni troškovi ne samo prema kooperantima već i prema samom brodogradilištu, pomogao pri isplovljavanju blokirane platforme, a čak je i pisao sudu u Splitu da se platformu pusti da isplovi, što je zapravo bilo suprotno interesima brodogradilišta kojem je na čelu.
Oštećeni kooperanti, koji su nakon početnih sumnji i okrivljavanja Petra Elkaza shvatili kako je riječ o međunarodnoj prijevari, s nestrpljenjem iščekuju rezultate USKOK-ove istrage, a kako doznajemo, odjeli za gospodarski kriminalitet policijskih uprava u Rijeci i Zadru već su počeli raditi na slučaju. Kooperanti upozoravaju i da bi priča mogla otići mnogo dalje od samog Pacaka i Lamprella jer je dosad posao koji je u ovom slučaju dobio R.I.G. obavljao Crosco, a poslovi remonta redovito su završavali u minusu koji je podmirivao Crosco, odnosno Ina. Koliki je zapravo bio manjak na tim poslovima i tko je i je li dijelio ostatak novca pokazat će istraga. U razgovoru s oštećenim kooperantima saznali smo kako među njima postoji sumnja da je prijevara oko obnove platforme dogovorena na višim razinama spomenutih kompanija te kako Miroslav Pacak nije mogao cijelu priču organizirati sam.
Posebno im je zanimljiva i koincidencija da ljudi koji su godinama radili u Croscu ili s Croscom svoje profesionalne karijere vežu uz jednu od turističkih destinacija u Hrvatskoj – Toplice Sv. Martin na Muri.
Predsjednik uprave Toplica Sv. Martin je Rudolf Radiković, bivši dugogodišnji suradnik Crosca, dok su u upravi toplica još i Boriz Lazar, sadašnji čelni čovjek Crosca, te bivši djelatnici kompanije Krsto Lešić i Stjepan Belobrk. Iako ta činjenica ništa ne dokazuje te se nikoga ni za što ne optužuje, oštećeni kooperanti upozoravaju da je možda u pitanju više od obične slučajnosti.
Zakon.... ćovjeće treba to sve smisliti i odraditi...