Đurđica Lepir (23), djevojka iznadprosječne inteligencije, dvadeset godina čeka s roditeljima da sud presudi jesu li Dom zdravlja u Ivanić Gradu i RH odgovorni jer je oboljela od cerebralne paralize kada je u dobi od četiri i pol mjeseca primila drugu dozu DiTEPer-Polio cjepiva! Iako im je Vrhovni sud dosudio odštetu zbog nerazumno dugog suđenja, ne nazire se još uvijek kraj njihova parničenja.

Različiti stavovi vještaka

Koliko još godina treba proći i obaviti vještačenja da bi sud pravomoćno presudio je li se razboljela zbog cjepiva protiv difterije, tetanusa, pertusisa... ili nije? U hrvatskoj sudskoj praksi postoji tek jedan slučaj u kojem je država presudom Vrhovnog suda proglašena odgovornom jer je jedan dječak obolio od dječje paralize zbog cjepiva. Iako su vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu naveli da postoji značajna vjerojatnost da je encefalitis i trajno oštećenje mozga kod Đurđice nastalo kao posljedica cijepljenja, vještak dr. Antun Beus iz zagrebačke Klinike za infektivne bolesti tvrdi suprotno – cijepljenje nije uzrok cerebralne paralize. Stoga će, u sporu protiv RH u kojem Đurđica Lepir i njezini roditelji Radmila i Nedjeljko traže oko dva milijuna kuna odštete, Medicinski fakultet opet raditi vještačenje.

– Zar će predlagati vještačenja dok mi dijete ne umre. Možda očekuju da na kraju odustanemo – razočarana je majka. Đurđica je treća djevojčica bračnog para Lepir, rođena bez komplikacija kao zdravo dijete koje je preboljelo jedino žuticu. Kada je primila drugu dozu DiTePer cjepiva, drugi dan dobila je visoku temperaturu, tijelo joj se grčilo i grozno je plakala – prisjeća se majka. Kočenje ruke i grčenje nožica nastavilo se. Sa šest mjeseci upućena je na fizikalno liječenje. U dobi od tri godine, kaže, bilo je izvjesno da se teške zdravstvene posljedice mogu samo ublažiti.

– Grozan je osjećaj suočiti se s tim. Racionalan čovjek uvijek razmišlja o budućnosti i pita se kakav će život imati njegovo dijete. Svjesni ste da godine brzo prolaze i da kao roditelji nećete moći biti zauvijek pored njega. Na Goljaku su za nju činili sve što su mogli, ondje je u vrtiću počela slikati nogama. Dvije godine školovala se kod prof. Emila Roberta Tanaya – govori majka.

Novac treba za parnicu

Đurđica je razočarana što nije upala na Akademiju i kaže da ne želi slikati, pa piše ljubavne pjesme, no ipak nam je poslala portret Matta Tucka, pjevača benda Bullet For My Valentine. Kaže da je rokerica u duši. Njezina je majka dobila status njegovateljice tek prije koju godinu. Žive u djedovu stanu u Zagrebu, a Đurđičin otac, inženjer prometa, prije zaposlen kao vozač, čeka rješenje o invalidskoj mirovini. Parnica ih iscrpljuje i financijski, za novo vještačenje Medicinskog fakulteta, 11.000 kn posudio im je Radmilin otac. Suci su se mijenjali u Kutini, gdje je prebačen spis sa suda u Ivanić Gradu u kojem su davne 1989. i podnijeli tužbu protiv tamošnjeg Doma zdravlja, i u Zagrebu gdje su tužili državu. Presude su ukidane, a obitelj Lepir čeka. Do kada?