Nije lako sve to ni nabrojiti. POŠK, osvajač dva Kupa pobjednika kupova, bila je to početkom 80-ih jedna iznimna generacija predvođena Milivojem Bebićem, jednim od najboljih svjetskih vaterpolista svih vremena... Kasnije je POŠK, pod imenom Splitska banka, bilo je to 1999. godine, senzacionalno postao prvakom Europe. Na klupi je sjedio Dragan Matutinović, sportski direktor bio je Bebić, a Splitska banka tih je godina navodno u klub ukrcala oko 4 milijuna njemačkih maraka. U Napulju je Matutina mlada družina zadivila i šokirala vaterpolski svijet. Desetak godina kasnije POŠK je zbog dugova ugašen pa je osnovan OVK POŠK i danas se bori u donjem domu Regionalne lige. Mornar je sredinom 80-ih slavio osvajanje Kupa pobjednika kupova, ali on je malo drugačija priča u sumraku splitskog vaterpola. Nikada "mornari" nisu jurišali, trošili uludo i danas čekaju uzvratni susret polufinala Eurokupa, imaju šansu otići na final four Regionalne lige. Milijun-dva kuna po sezoni, to ne donosi trofeje, ali stabilnost za koju je najviše zaslužan sponzor Brodospas i predsjednik Vicko Batinica.
Velikih sponzora više nema
Jadran je s dvije titule prvaka Europe, a ona iz 1992. godine zlatnim će slovima ostati upisana u hrvatski sport, prvi u splitskom trolistu. Kakvi su to bili dani prije 23 godine, tog prijestupnog 29. veljače 1992. godine. U Trstu je pobijeđena Savona, Mislav Bezmalinović dao je pobjednički gol za momčad koju je s klupe vodio Neven Kovačević. Jadranova titula prvaka Europe bila je prvi međunarodni trofej hrvatskog sporta. Tada se nije pitalo što i koliko treba, novac je tekao u potocima, za Jadran su igrali mladostaši Dubravko Šimenc i Perica Bukić. U Splitu se nije smjelo igrati, Savona nije željela ni u Zagreb, Talijani su mislili da će im Trst biti domaći bazen. Ali pola Splita preselilo se u Trst, išlo se automobilima, autobusima, katamaran krcat navijačima uplovio je u Trst. Titula nije mogla izmaći, Jadran je nadoknadio minus od dva gola iz prve utakmice.
– Nismo mogli ne pobijediti, držao nas je nacionalni naboj, cijela Hrvatska bila je uz nas. Pa kod nas je bio rat, na utakmice smo išli izbjegavajući neprijateljske metke – sjeća se Kovačević.
Čudesan je bio doček u Splitu, više od pedeset tisuća ljudi došlo je na rivu pozdraviti šampione. Godinama kasnije i Jadran je na koljenima, na dnu. Na sceni su neki drugi vladari poput Juga, Mladosti i Primorja, splitskog vaterpola, izuzev tog Mornara, koji kaska za vodećima, nema nigdje.
Jedan od slavnih iz tih generacija, legendarni vratar Renco Posinković sudjelovao je u gotovo svim tim velikim trenucima. S Mornarom je osvojio KPK, s Jadranom obje titule prvaka Europe, a kao novinar Vjesnika bio je uz rub bazena kada je Splitska banka u Napulju postala prvakom Europe.
– Činjenica je da splitski bazen izbacuje najviše vaterpolista na svijetu i da nema jakog kluba bez igrača iz Splita, ali za osvajanje trofeja potrebna je nadogradnja klubova, veća profesionalizacija klupskog djelovanja, nazovimo to vrhunski amaterizam. Budući da velikih jakih tvrtki ima malo u dalmatinskoj regiji i da novac do klubova dolazi na kapaljku, potrebna je sustavna promjena financiranja klubova, sporta uopće, i to na državnoj i na lokalnoj razni. Ključan je Zakon o sportu, da definira napokon što su to klubovi, što je to profesionalizam, što amaterizam, a što rekreacija – pogodio je Posinković u srž problema.
Grad Split, kada se sve zbroji, godišnje izdvaja nekoliko milijuna kuna za vaterpolo, ali to ide na tri kluba. Taman da prežive.
Ideja o ujedinjenju 3 kluba
Postojala je ideja o jednom klubu, s jednim proračunom, ali previše je tradicije (Jadran uskoro slavi sto godina) i drugih razloga da bi se to provelo.
Posinković, koji je danas istaknuti član uprave Mornar Brodospasa, kluba, koji najbolje radi s mlađim kategorijama, drži da nije problem u kvaliteti igrača.
– Ovakvom zakonskom regulativom, kao i načinom raspodjele novca, nije moguće talentiranost pretvoriti u kvalitetu koja bi dovela da klubovi ponovno osvajaju trofeje. Zlato i srebro, budućnost hrvatskog vaterpola trenutačno je u Splitu. Zović, Burić, Pejković, Kreković, Dužević, svi će oni vjerojatno doći do reprezentacije, ali ostane li ovakvo stanje stvari, upitno je koju će klupsku kapicu nositi – zaključio je Posinković.
>> Ako Grad Zagreb ne pomogne Realu sa Save, stečaj je realna opcija
jak je jadran bio ranih 90ih atomska ekipa.