Uzaludan je bio trud dvanaestero kandidata. Ništa nije pomoglo da birače privuče na birališta.
Ni trka po Hrvatskoj i puzanje po BiH Milana Bandića, ni kičasto retuširani plakati Vidoševića koji su birače valjda trebali podsjetiti na Georgea Clooneyja, ni sjajan spot pjesme Gorana Barea napravljen za Ivu Josipovića nije unio ništa više živosti, a ni to što je Primorac, koji je raspolagao zavidnim novcem u kampanji, upirao prstom upravo u korupciju.
Možda bi bilo bolje da su malo manje trčali, a malo više govorili o onome što bi zaista mogli učiniti da dotrče do Pantovčaka. Analitičari su već počeli zahtijevati ukidanje ostatka ovlasti predsjednika Republike, tako da predsjednik bude zaista samo fikus izabran u parlamentu.
No, možda bi sve bilo drukčije da je u utrci u prvom redu bilo više političara od zanata. Jer, među 12 kandidata tek je nekoliko političara s iskustvom, a jedan od njih – Andrija Hebrang – od potpunog autsajdera ljetos prometnuo se u jedino iznenađenje ovih izbora.
Očito se biračima nitko nije svidio dovoljno. Očito je da je i Ivo Josipović bio i ostao favorit, ali bez pravog sjaja unatoč dodvoravanju desnici. Kandidati – profesori, pozeri, direktori, forenzičari, gradonačelnici, poduzetnici.
Zašto bi im birači dali glas kad su obećavali blagostanje, hapšenje korumpiranih, pravdu i rješavanje svih problema, iako na gotovo ništa od toga predsjednik Republike nema utjecaj. Bandić je govorio samo o tome koliko je kilometara prešao u tom danu, Vidošević istaknuo mirovinu svoje majke.
Primorac je obećao da će – čim bude izabran – odmah početi govoriti o nadi i ponosu. Josipović se ni do kraja kampanje nije uspio odlučiti između Tita i Tuđmana.
Sasvim je moguće da takav krah kompletne garniture s izbornih listića dovede do promjene političkog sustava i ukidanja ovlasti predsjednika. No, sustav nije kriv što elite nisu uspjele iznjedriti dobre političare i samo zato bilo bi šteta ukinuti bar minimalnu kontrolu Pantovčaka nad Banskim dvorima.
prvo moraš puzati, da bi mogao guziti-vlastiti narod!