Isusu je na glavu, dok je još visio na križu, nedugo nakon smrti bio položen rubac. Naime, u skladu sa židovskim pogrebnim običajima, svaka je kap krvi morala biti pokopana zajedno s tijelom.
Stoga mu je glava bila omotana rupcem, pri čemu se pazilo da se zaustavi krvarenje iz usta i nosa. Na sirijskom jeziku taj se rubac zove „sudarion”, a prema predaji nije bio položen zajedno s pogrebnim platnima, nego je bio savijen i ostavljen na drugom mjestu. Platno je dimenzija 85,5x52,6 cm, zgužvano i umrljano, s vidljivim tragovima krvi. Nije bilo nikakva lika, samo mrlje krvi, a najveće su bile otisnute simetrično u odnosu na os nastalu presavijanjem.
Na sudariju je otkriveno 141 zrnce peludi, s tri endemične biljke iz Svete zemlje: biblijska tršlja, vrsta tamarisa i hrast „batha”. Sve tri cvjetaju u proljeće, što se poklapa s datumom Isusova raspeća 3. travnja 33. godine.
Laneni je rubac 761. dospio u riznicu španjolskog Ovieda, nakon čega ga više nije napuštala i katedrala u Oviedu postala je važno hodočasničko mjesto u Europi. Znanstvenici su isključili mogućnost da je krivotvorina.
U istinu niko ne veruje...Životno dokazana činjenica, samo naizgled apsurdna. Što više želiš nekoga da ubediš da je nešto što ti se dogodilo istina, manje su šanse za to. Ljudi su skloniji da veruju u romansiranu istinu, a naročito u poluistine i laži.