Na tragu je “Kuće od karata” koja govori o polugama moći, nedodirljive “Žice” koja analizira povezanost grana društva te skandinavskih uspješnica poput “Mosta” i “Borgena”... Dosad smo tako govorili o seriji “Novine” Dalibora Matanića. Nastavkom priče o kontroverznom svijetu medija koja je ispričana toliko kvalitetno obranili su usporedbe sa spomenutim hitovima, a slijedi i slava svjetskih razmjera jer snima se remake za američko tržište.
Ugovori su potpisani?
Da, Drugi plan potpisao je ugovor s kompanijom Keshet Studios iz Los Angelesa pa Amerikanci s mašinerijom kreću u scenarističku adaptaciju našeg koncepta. Istodobno postoji komunikacija s američkim TV kućama pa i s Netflixom, HBO-om... a i zainteresiranost velikih hollywoodskih zvijezda za sudjelovanje u remakeu “Novina”, no ne smijemo o imenima.
Priželjkujete li koga u glumačkoj postavi?
Ovo je napokon šansa da se realizira moja interna šala s Tihanom Lazović kada je zovem hrvatskom Jennifer Lawrence. Da je zamijeni njezin uzor.
Kada ste počinjali snimati “Novine”, je li vas vodila ideja da bi se ovako nešto moglo dogoditi?
Ne. Ono što me vodilo bila je želja da napravim nešto jako ozbiljno što podsjeća na 70-e i 80-e, stare dramske serije HTV-a, ali u modernom ruhu. Dakle, nešto dublje, a istodobno univerzalno. U tom kontekstu stalno spominjem i Rijeku koju u seriji koristimo kao kulisu, a koju ni u jednoj epizodi nismo spomenuli imenom. Dakle, gradili smo dojam univerzalnosti u kojem i Rijeka funkcionira kao Genova, Marseille ili bilo koji lučki multikulturalni grad u kojem se svašta može dogoditi.
Onda Amerikanci moraju izabrati San Francisco.
Hvala na ideji, idealan je za to! Kada sam osmišljavao vizual “Novina”, uzor su mi bili američki filmovi 70-ih kao što je “The Conversation”, a oni su smješteni upravo u San Francisco.
Zna li se tko je vaš američki “dubler” u ulozi redatelja?
To je pitanje dogovora. Moji američki agenti zastupaju i ljude koji su radili serije “Most” i “The Killing” u Skandinaviji i postoji taj uzajamni model da se, kada se počne raditi američki remake, zadrži neka vrsta supervizije tima koji je radio original. To mi super paše, ali o tom potom.
A da sami birate redatelja koji će vas zamijeniti?
Bio bi to P. T. Anderson, ali ne znam baš koliko njega zanima televizija.
Ništa s ovih prostora još nije doživjelo ovakav bum?
Istina. Nikada. I to ne samo u Hrvatskoj, već i puno šire. Ovo je velika stvar koja se događa rijetko, a kada se dogodi, ima jak efekt. Znamo što su Amerikanci napravili s “Domovinom”.
U Hollywoodu postoji zakon “page 17th”, u prijevodu na 17. stranici scenarija počinje zaplet pa gledatelji znaju da će 17 minuta upoznavati likove, a onda počinje nešto veliko. Vi tako ne podilazite publici ni u filmu, a niste ni u “Novinama”. Mislite li da će u američkom remakeu ipak krenuti tom metodom?
Legitimno je da se odluče za svoja pravila. Iako, većina kreative iz Hollywooda otišla je na televiziju upravo kako bi izbjegla tu vrstu stereotipa i klišeja. I Scorsese, Soderbergh, Ridley Scott... Po meni najbolja serija ikada “Žica” apsolutno je izbjegla “page 17” pa možda i sada to bude slučaj.
“Novine”, za one koji nisu gledali, bave se kupnjom jednog dnevnog lista kako bi se zataškala istina. Serija otvara i brutalno pitanje: je li društvo koje pokušava iskrivljavati istinu prema vlastitoj koristi zapravo društvo koje počiva na laži?
Tek kad smo radili postprodukciju serije, u Mađarskoj se dogodio isti slučaj koji je opisan u seriji. Bježali smo od realnih ljudi i situacija, ali neminovno se događao magnetizam tako da je činjenica da današnje društvo jako iskrivljava istinu. Posebno mi je drago što sada, kada pripremamo “Novine 2” u kojima se fokus premješta na politiku, napokon pojavio u javnosti termin Trumpove administracije, a to su “alternative facts” ili alternativne činjenice. To kako se istina može navigirati prema kupcu nešto je čime se bavimo u drugoj sezoni serije.
Kada očekujemo novu sezonu?
Imamo sjajne pregovore s HRT-om koji je shvatio da je to kreativni prioritet. Zajednička je želja da se na jesen počnu snimati “Novine 2”.
U novoj sezoni srž se s novinara seli na političare.
I Đikićeva težnja kao scenarista, i težnja Drugog plana, a i moja jest raskrinkati politiku kao često licemjerje. U Hrvatskoj nažalost često vidimo kako se iza lažnog domoljublja skrivaju prijevara i korupcija. Ima puno slučajeva u kojima politika služi kao alat za veliku krađu i manipulaciju društvom.
I dalje je u pitanju fikcija koju zapravo pretječe stvarnost?
Da. Jako je zanimljivo kako su u Hrvatskoj zadnje dvije godine jako turbulentne i svako upuštanje u politiku i bježanje od realnih ljudi postaje sve teže i teže. Ali s druge strane plodno je tlo za to, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj regiji, Europi, pa i u svijetu.
Strahujete li od nekih ograničenja, cenzura?
To se nije dogodilo ni s prvom sezonom. U postavci se vidi da se bježi od nečega što je naslonjeno na stvarne događaje, a ipak se obračunava s društvom. I ljudi s televizije prepoznali su da im nedostaje ta ozbiljnost. U TV ponudi imamo površne showove i sjajno je da je netko počeo oštrije kopati po društvu.
I vaša supruga Helena Minić trebala bi glumiti u drugoj sezoni.
Ja je nagovaram, ali teško ide. Brani se kućnim mirom. Imamo u planu i treću sezonu pa, ako ne uspijem za ovu, imam još šanse.
Koje biste društvene aktere trenutka osobno prozvali?
Ne znam ima li više svrhe prozivati. Hrvatskoj treba balans, da se smire strasti. Tužno je vidjeti mlade kako iz Slavonije idu u Irsku. Treba razmišljati o napretku, a ne o povijesti koja nas opterećuje. I trebamo mira. Hrvatska treba postati užasno dosadna. A kod nas je sve samo ne dosadno. Kada se političari nakon paljbe iz svih pištolja smire, ekonomija padne u katastrofu. Premala smo zemlja da bi se toliko mrzilo i dijelilo.
Da ste u koži novinara, koje biste pitanje postavili premijeru?
Može li naći snage da se othrva radikalnim napadima. Bio sam baš u Španjolskoj i slična se stvar događa i tamo, a to je da neke vrste radikalnih mikroskupina napadaju legitimno izabranu vlast.
A ministrici kulture?
Njoj bih savjetovao da ustraje unatoč svim napadima i da nastavi tim tijekom. Kod nas je kultura posljednjih godina postala nepoželjno zlo. Nešto što je teret umjesto ponos. O kulturi se treba govoriti na način koji nije vašarski. U Zagrebu se, primjerice, žele ukinuti kina poput Tuškanca. To su problematične stvari jer očito je bitniji mafijaš koji želi u tom prostoru kafić nego da se tamo gledaju stvari potrebne za edukaciju klinaca.
Bili ste gorljivi pobornik djelovanja i obrane HAVC-a. U kojem se smjeru sada razvija ta priča?
Sada je opet smirivanje i tzv. deblokada samog sistema. Odmah smo pokazali zube da se obrani sistem koji je nešto najbolje u ovom dijelu Europe. Pokazali smo da se ne može tek tako uništavati nešto što je brižno građeno. Nitko u Hrvatskoj ne može uvoditi diletantizam jer hrvatska kultura zaslužuje pohvale, a ne da je se stalno proziva. Ne možemo se spuštati na razinu seoskog imanja.
Je li Rafaelić pravi izbor za ravnatelja?
On je izbor kojem dajem apsolutnu podršku jer je čovjek struke koji zna tko su pozitivci, a tko negativci i bori se da sistem funkcionira. Ne podliježe političkim utjecajima jer u konačnici HAVC je stvoren da bude apolitično tijelo.
Biste li jednog dana savjetovali svojoj djeci da se klone rada u umjetnosti?
Ne bih, nažalost. Na nama koji se borimo za te klince je da izgradimo sustav da jednog dana, kada oni dođu na scenu, imaju povoljno tlo i da ne razmišljaju o tome da se umjetnošću bave u Irskoj. Zato smo se borili i za HAVC.
>> Novine su bliže Kući od karata nego Uredništvu
>> Izraelska producentska kuća kupila hrvatsku seriju Novine
Ako se Havc financira javnim sredstvina, logično da se politika ima pravo miješati u njihovo poslovanje