Život me umorio..., pjevao je svojevremeno Gibonni, a pjeva to pomalo i HTV-ovka Daniela Trbović. Kaže, razina stresa s kojom se sve teže nosi uzima danak, a otkako je postala ne samo voditeljica nego i urednica talk showa "Večer na 8. katu", on je sve veći.
U svemu u životu kasnim
Ipak, dugo je u poslu koji voli pa nalazi svoje načine za dobro raspoloženje, a kako je k tome i u najboljim godinama te kaže da je tek nedavno prevalila pola stoljeća, životnim iskustvom prkosi ružnoj zbilji koja trenutačno lomi i najjače. Baš zato, ne bismo li se sjetili nekih sretnijih vremena, i ovaj intervju počinjemo vraćanjem na početak 90-ih kada se prvi put pojavila na ekranu u programu Z3 televizije.
Prisjetite se svojeg prvog intervjua. Bilo je davno...
– Uh, i te kako. Tematski je on bio više biografski u smislu da sam se morala locirati i reći gdje sam rođena i koliko godina imam jer sam bila nova i svježa. Istina, ne mogu se sjetiti tko je vodio intervju, ali osvanula sam u novinama na lijepoj crno-bijeloj fotografiji uz opremu: "Mlado lice..." Dakle, i to mlado lice bila sam sa svojih tadašnjih 27 godina. Znate, kod mene sve malo kasni pa sam i danas kao 51-godišnjakinja, barem po sebi, mlado lice. Uglavnom, razgovarala sam tada sa stanovitim gospodinom novinarom o svojim afinitetima i moram priznati da se od tada do danas nije puno toga u mojem pristupu promijenilo.
Čitate li još uvijek svoje aktualne intervjue?
– Da, ako su objavljeni u izdanjima koja se čitaju u mojem kafiću u kojem pijem kavu. No odavno ih više ne skupljam. Točnije, skupljala ih je moja mama, ona ima dosje o mojoj karijeri. Ali i njoj sam prestala govoriti kada dajem intervju i za koga jer u mirovini je pa čemu da kupuje novine i troši. Izdavači, žao mi je, ali to je tako!
Trenutačno učim kako disati
Kada ste osvijestili svoju popularnost?
– Rekla bih prepoznatljivost, nikako popularnost. S obzirom na to da radim na televiziji, bilo je dovoljno samo jednom pokazati svoje prekrasno lice da mi netko u zgradi u kojoj sam stanovala kaže: "Vidio sam vas!" A kada to prekrasno lice pokazuješ 25 godina, poput mene, prepoznaju te i u Sloveniji i u regiji, ali to nikada nije bila popularnost onog tipa da hodam po ulici, a ljudi mi se u grozdovima vješaju po ramenima. Osim toga, svaka moja sličnost s gospođom Danielom koju gledate na televiziji ponekad je slučajna jer sam u civilu uglavnom nenašminkana pa susreti s gledateljima ostaju na onome: "Odnekud ste mi poznati?"
Još uvijek imate povremene izlete u pisanje kolumni. Da vas sada zamolimo da napišete jednu, o čemu biste pisali, koja vam je trenutačna preokupacija?
– Zanima me kako disati, kako od sebe odmaknuti tu količinu stresa koju žene svakodnevno doživljavaju. S obzirom na to da sam od rujna i urednica, a ne samo voditeljica emisije "Večer na 8. katu" te pripremamo i novogodišnju emisiju koju ja vodim, čini mi se da, bez obzira na to što nas na HTV-u ima puno, uvijek su u akciji jedni te isti. Nemam više mišljenje ni o čemu. Jedino je mišljenje kako se maknuti, kako pokušati isključiti mozak i kako se odmoriti.
I jeste li na tragu toga da otkrijete što vas najbolje opušta?
– Uglavnom, s vremenom sam shvatila da mi navečer za smirenje godi popiti deci vina od kojeg osjetim lijepu laganu opuštenost. No u ovom periodu života sumnjam da bi mi pomogla i cijela butelja, a kako nemam namjeru završiti kod doktora Slavka Sakomana, odustala sam i od toga. Probat ću meditirati.
Čujem da ste u uskom izboru za voditeljicu predizbornih sučeljavanja kandidata na skorašnjim izborima u programu HTV-a?
– Ne mogu ništa o tome jer to je nešto što organizira IMS, dakle naši informativci. Na toj razini odlučivanja kao zaposlenica nemam neke velike mogućnosti prihvaćanja i odbijanja pa, dok mi se ne priopći nešto službeno, ne mogu o tome ni govoriti.
Jednom ste mi rekli da vam je od svih tema samo politika pomalo tabu. Zašto?
– Ma i nije. Naime, ako se danas Hrvati ičim bave, onda se bave politikom. Ako se u nešto kao nacija razumijemo, osim u nogomet, to je vođenje države. Svi smo mi salonski političari, a kada nešto zbilja treba, onda je na snazi ona: "Tko je rekao? Zeko je rekao". Gnušam se i toga i jeftinog populizma i stoga me politika ne privlači. Politika bi trebala biti jako ozbiljan posao.
Grčka će nam biti obećana zemlja
Da bez cenzure možete razgovarati s nekim političarom, što biste voljeli da vam iskreno razjasni?
– Nema neki političar što razjašnjavati čovjeku koji živi u Hrvatskoj. Više me zanima ima li tko neki koncept ili ideju. Trenutačna je situacija u zemlji kao da u kasici prasici nemate ništa, a morate platiti režije. I kako bismo to mogli riješiti? Kako bismo to mogli bez rezova? Kod nas svi govore da je kriza, ali kada treba pojedinačno doprinijeti boljitku, nitko ništa ne da. To je začarani krug i ne znam tko ima modus operandi rasplesti ga, ali trebaju nam drakonske mjere jer čini mi se da će nam inače Grčka uskoro postati obećana zemlja.
Mislite li da je vrijeme za predsjednicu države?
– Mislite na mene? Ne znam je li vrijeme za predsjednicu, ali dali ste mi ideju da se kandidiram. Mislim da bih bez problema skupila 10.000 glasova i k tome je moje dijete rođeno u Hrvatskoj, odrasta u Hrvatskoj i zna što je hrvatska svakodnevica.
Koga biste voljeli više od ikoga ugostiti u "Večeri na 8. katu"?
– Ne mogu nekoga izdvojiti jer svi koji nam i dolaze u emisiju ljudi su koji su uspjeli zahvaljujući svojem radu i talentu. Zadovoljstvo nam je da im zbog onoga što jesu i onoga što čine posvećujemo tih 50 minuta televizijskog prostora. Uskoro ćemo ugostiti Marija Možnika i Filipa Udea, ekipu koja opako radi u i u sportu postiže vrhunske rezultate, a uspijevaju i akademski. To su dečki koje bi trebalo posvojiti i imati ih za sinove.
Žena koja udara trendove
Svoju ste knjigu naslovili "Hrvatica, majka, katolkinja, nepušačica". Koji bi redoslijed tih naziva bio da danas pišete novu knjigu?
– Da, da, bilo je to skrojeno puno prije od "žena, majka, kraljica". Čini se da ja zbilja udaram trendove. Šalu na stranu, taj naslov rodio se na jednoj kavi na kojoj sam s urednicom raspravljala kako nasloviti knjigu koja je skupina kolumni pa sam se našalila da bi bilo najbolje složiti neku foru tipa izbaci uljeza ili nešto nalik oglasu za usamljena srca i ispalo je to. Dakle, nema tu dubljeg značenja. U ovom životnom periodu jedino što bih u tom nizu izmijenila jest da bih ono nepušačica pretvorila u pušačica. S naglaskom na to da nisam počela pušiti nego živim u Hrvatskoj.
U čemu unatoč zrelosti neprestano griješite?
– Jako volim ljude i vjerujem im, a u ovim se godinama ne mogu prestrukturirati u čovjekomrsca ili muškomrsca pa tu i tamo i dalje doživljavam neuspjehe i razočaranja u ljudskim odnosima. Želim misliti da su ljudi u osnovi dobri iako me svakodnevica često demantira.
Imate li glumačkih ambicija?
– Moj mi sin Lovro kaže da, kada u "Večeri na 8. katu" napravim neku facu ili mi je kao nešto baš jako smiješno, zapravo glumatam. Dakle, po tom pitanju srezana sam u korijenu.
Vaš vas je 14-godišnjak već i fizički prerastao.
– Da, i tu staje razgovor o njemu jer mi je zabranio da ga spominjem. No i dalje o njemu mislim sve najbolje.
U četrdesetima ste govorili da se osjećate sto puta bolje nego u dvadesetima. Kako se tada osjećate sada u pedesetima?
– Fantastično. Puno bolje nego kad imaš deset, a uskoro se neću sjećati ničega pa će mi biti kao da imam pet mjeseci.
>> Martina i Frano: Daniela Trbović nam je poput majke i rame za plakanje
Kao da ova zemlja Hrvatska nije dovoljno napaćena! Još bi nam samo i ona trebala.