Dva su bunara na vodičkom glavnom trgu, gornji, monumentalni, od bijelog kamena, donji, moderniji, sa staklenim stijenkama. Usmenom predajom, gosti grada već godinama znaju što im je činiti kada, danju i noću, prolaze ovim putem: ubaciti novčić i zaželjeti želju. – Novac bacaju uglavnom stranci. Zagledaju se prema dnu bunara, zamisle se pa ubace koju kunu. Običaj, praznovjerje, tko zna, ali ljudi se vesele i rado fotografiraju – dobacuje Iseini Merdživane, vlasnik obližnje pizzerije Benita, šeretski naslonjen na dovratak. – Da se moja želja hoće ispuniti, ja bih svakog dana bacio 50 kuna, ali me neće – dodaje.
Pokazuje se da ovaj običaj puno bolje djeluje u teoriji. U praksi, u donjem bunaru, reklo bi se, desetak po dnu razbacanih kuna, a u gornjem tek dvije-tri žute desetlipašice i plavi plastični dječji autić. Što li je taj turist zaželio, nije se teško domisliti. Utržak s vremena na vrijeme počisti gradska uprava, no njime baš i ne popuni blagajnu. Prizor je otužan: na gornji bunar naslonjena je jeftina samostojeća reklama za pohane lignje, koja ulazi u svaku fotografiju za uspomenu s ovog mjesta, umjesto da uz bunar netko podigne kakvu tablu i sroči bar kratku noticu o dugoj i burnoj povijesti ovih najdugovječnijih vodičkih svjedoka vremena. O tome sve zna tamošnji likovni umjetnik Tonči Juričev-Grgin.
– Vodički sustav međusobno spojenih dvaju bunara jedinstven je na Jadranu, star možda i tisućama godina! Naime, ispod Vodica teče podzemna rijeka, vrlo snažna sila koja je mjestimično izbijala pa su ljudi na tom izvoru podigli bunare. U ljetna doba okolni otoci bili su po tri mjeseca bez kiše pa su mještani dolazili napajati se na vodičke bunare, kao i stanovnici Zadra, Šibenika... – govori Tonči, pa tumači kako je gornji bunar bio izvor pitke vode, dok je donji bio preblizu mora pa se u njemu napajala stoka, pralo rublje. Potom s puno sjete, ali i gorčine, govori kako su gradske vlasti nakon Domovinskog rata porušile stare bunare. – Uz objašnjenje da su “stari i ružni”, iz svijesti ili nesvijesti podigli su ove surogate koji i danas stoje na trgu, ubij Bože, bolje da ih nema. Onaj donji pogotovo, čemu stakleni bunar – odmahuje glavom u nevjerici i čudi se svetogrđu. Kako bi Vodičane upozorio na važnost tradicije, u svojoj je garaži postavio izložbu požutjelih fotografija iz povijesti grada, među njima i dva bunara u autentičnom izdanju, pa ovamo poziva turiste, ali i svoje sugrađane, da se makar nakratko prisjete olako zaboravljene prošlosti Vodica.
>>Stan ispunjen uspomenama na košarkaškog Mozarta već je treće ljeto otvoren za posjetitelje
>>Povijest tržnice duga 200 godina krije najčuvanije tajne Trogira
Koja atrakcija , BUNAR. Konačno nešto što su Hrvati napravili. Možda da su izmislili da je to bunar zmija , klokana koji jedu novac ..... bilo bi originalnije i ljudi bi više bacali kovanice da bi vidjeli klokana u bunaru ...