Andrea Benussi, rođeni Rovinjac, za život zarađuje u tvornici željeza, no postoji nešto što svakoga dana radi za dušu. Prilazi obali, uzima vesla, sjeda u barku i plovi. Barka nije njegova, u vlasništvu je Grada, kamo se sam prijavio i ponudio da je vozi bez ikakve naknade, kako bi i on i barka ostali u formi. Zove se Fiamita, kontinentalci bi rekli: Plamenka.
– To je drvena barka, bolje da je svakog dana u moru i da se moči, jer se drvo na velikim vrućinama stišće. Ja to volim, to je rovinjska tradicija koju treba održavati. Otkad znam za sebe imali smo uvijek barku, ali sada je nemam pa mi nedostaje. No, nije to bilo kakav brod, to je batana – kaže Andrea Benussi, koji je posljednjih dana pomalo nestrpljiv.
Brodica se uljepšava
Njegova Fiamita je nasukana, na uljepšavanju je, na suhom, o njoj sada skrbi majstor, ali već sutra bit će spremna za plovidbu. Andrea jedva čeka, pa je obilazi, dodiruje, dugo gleda... Odakle tolika strast prema brodu? Sve o tome znaju u muzeju “Kuća o batani”, smještenom na obali u jednostavnoj stambenoj katnici iz 17. stoljeća. Prvi je to ekomuzej na Jadranu i Mediteranu posvećen nekom plovilu, kaže voditeljica Ornella Godena.
– Rovinjska batana tipična je lokalna ribarska brodica specifična po ravnom dnu. Od drugih je različita i po tome što je puno šira u “bokovima”, kako bi bila stabilnija za ribarenje. Na taj način, bila je spas i za najskromnije obitelji koje su se mogle baviti ribom. Batane su izrađivali u podrumima i zato su najčešće duge četiri metra, da bi se otamo mogle iznijeti. Nekad su bile na jedro, koje je svaka obitelj bojila u različite boje radi prepoznavanja. Gotovo svaka rovinjska obitelj imala je batanu, koja je postala jednim od najznačajnijih obilježja grada – kaže Ornella Godena te dodaje da je u zlatno doba šezdesetih godina Rovinj imao 220 batana.
Prati ih bitinada
Danas, samo 34. Slabo se grade nove batane, danas ih izrađuje tek jedan majstor u gradu, Mladen Takač, posljednji iz generacije školovanih brodograditelja. U posljednjoj dekadi konstruirano je tek sedam novih batana. No, upravo te večeri s rive kretala je, rekli bi, cijela mala regata od tri batane. U jednoj raspjevani trubaduri, u druge dvije turisti koji bi se batanama povezli na “spacio”, lokalnu feštu uz ribu i vino. Cijelim putem pratila bi ih bitinada, pjesma nastala među rovinjskim ribarima koji su glasom imitirali instrumente, poput orkestra. Baština je to koju treba čuvati za generacije koje dolaze, da se nikad ne zaboravi...
>>U Rovinju se svakom čini da je majstor fotografije
>>Turisti najčešće zastaju i fotografiraju se kod zvijezde Dražena Petrovića
>>Oporavilište za morske kornjače slavi prvu godinu rada
