Kome krivo, kome pravo – dobili smo finaliste showa "The Voice – Najljepši glas Hrvatske", a oni su: Mateo Resman iz tima Indire Levak, Nina Kraljić iz tima Jacquesa Houdeka, Jure Brkljača koji je pjevao pod zastavom Tonyja Cetinskog i Marin Jurić Čivro iz ekipe Ivana Dečaka.
Zapad može biti zamka
Kada kažem kome krivo, kome pravo, obraćam se onima koje možda ljuti što će u finalu iduće subote većinom nastupiti muškarci, no 250.000 televizijskih gledatelja, a kako doznajemo, u subotu ih je glasalo čak toliko, donijelo je svoj sud, što god tko mislio o tome. Ta situacija ne čudi glazbenog skladatelja i producenta Antu Pecotića. Štoviše, sličan omjer je u finalu i očekivao, a o tome kaže: – Žene pokreću sve, pa i glazbenu industriju...
To mi nije nešto novo. Naime, glasale su zacijelo većinom djevojke koje u diskografiji i jesu ciljana publika jer tamo kamo dospiju cure dođu s vremenom i dečki. Djevojke zanimaju pjesme, emocije, ljubav i romantika pa uvijek gađamo ono što one žele čuti. Dečke to, osim u rijetkim slučajevima, u principu ne zanima. U svakome od finalista vidi potencijal i neupitan talent. No za uspjeh postoji element važniji i od talenta, a to su cilj i volja.
– Za sve njih uspjeh ovisi o tome koliko su ozbiljni u želji da se bave glazbom i je li im ona primarni cilj. Glazbom se nitko ne može baviti rekreativno. Prvo pitanje koje postavljam mladim ljudima zato i jest je li im glazba primarna. Ni to nije garancija uspjeha, ali ako nema tog voljnog momenta, nitko od njih nema šanse za uspjeh – kaže Pecotić. Da kao producent bira nekoga od četvero finalista, bila bi to, kaže, Nina. Za taj izbor ima opravdane razloge i, naglašava, ne umanjuje potencijal ostalih, ali...
– Ona je nešto stvarno posebno. I to kažem i u dobrom i u lošem smislu. Ima odličan kapacitet, individualnost i originalnost u pristupu, razmišljanju i interpretaciji. Njen stil glazbe ne spada u komercijalnu vrstu glazbe i ona sigurno neće pristati ni na što manje, što je vrlo pohvalno jer je izgradila stil na kojem želi graditi karijeru, ali u Hrvatskoj joj to neće biti lako osim ako nađe neki dobar kompromis s producentom i autorom koji razumiju nju i ona njih. Tu bi se možda mogla dogoditi neka priča na tragu Natali Dizdar i Coca Mosquita...
Nažalost, naše tržište je toliko malo da ta niša u kojoj njen stil funkcionira može imati premalen broj poklonika da bi od toga mogla živjeti i posvećeno se baviti svojim poslom. Slično vrijedi i za Marina koji je imidžem i izborom vrste glazbe orijentiran na zapadno, svjetsko tržište. Naša publika voli takvu glazbu, ali većina nje, i u Hrvatskoj i u regiji, očekuje od glazbenika i domaći zvuk i pjesme koje se po svemu razlikuju od svjetskih standarda. Bilo koji pokušaj da se u Hrvatskoj napravi svjetski produkcijski odmak često završava neslavno. U tom smislu poslovno bi bolje mogli proći Jure i Mateo u čijem se pristupu vidi da žele raditi karijeru pod hrvatskim estradnim nebom – smatra Pecotić.
Simpatijom do vrha
Koji će biti konačan ishod, teško je reći. Nema matematičke formule za to, presudit će gledatelji svojim glasovima. A čime bi se publika mogla voditi u izboru?
– Simpatičnošću! Ljudi na kraju žele nekog bliskog sebi, nekoga tko pjeva skoro kao oni, ali ipak malo bolje tako da ga mogu ponoviti i razumjeti. Svatko tko se kvalitetom previše izdvaja u jednom im trenutku postaje pomalo nerazumljiv. Pobijedit će onaj kojeg ljudi najviše doživljavaju sebi sličnim i koji je najsimpatičniji. To je kao i u politici... Kada se povodite razumom i pomislite 'ma ovi nemaju šanse', to je siguran znak da će oni na kraju pobijediti – zaključuje Pecotić.
>>Tony poručio Jacquesu: Radije bih časno izgubio nego nečasno pobijedio!
>>Navijači ljutiti nakon Dinina ispadanja, on im poručio: 'Moja pobjeda ste vi!'
