Sa 14 godina osvojila je dva Grand Slam turnira u juniorskoj konkurenciji i bila proglašena teniskim čudom od djeteta. Sa 17 je igrala polufinale (seniorskog) Wimbledona. U tri seta poražena je od tada svemoćne Steffi Graf, no nakon dvoboja Njemica je pohvalila njezinu igru i proglasila je svojom nasljednicom.
Činilo se da Mirjani Lučić, hrvatskoj tenisačici hercegovačkih korijena (rođenoj 9. ožujka 1982. u Dortmundu), više ništa ne stoji na putu prema zvijezdama. Nešto prije tog wimbledonskog polufinala, u svibnju 1998., bila je 32. igračica svijeta i ulazak u top 10 svjetskog ženskog tenisa činio se samo kao pitanje dana. No onda je uslijedio ponor...
Bijeg nje i ostatka obitelji (majke, dviju sestara i dvojice braće) od nasilnog oca u ljeto 1998. ostavio je prevelik trag. Mikica se našla u nepoznatom svijetu (u SAD-u, na Floridi), okružena ljudima koji nisu imali previše razumijevanja za njezinu obiteljsku situaciju. Odjednom se o svemu morala brinuti i sve plaćati sama. A otac je, prema onome što je rekla u razgovoru za New York Daily, u svibnju 2006., temeljito "očistio" njezine i obiteljske račune, ostavivši im samo 23 tisuće dolara.
O pedagogiji oca Marinka manje-više sve se već zna, mi ćemo se sad više pozabaviti dijelom Mirjanine karijere nakon dolaska u SAD. Bio je to sve samo ne američki san.
Na njezina mlada leđa odjednom se strovalilo veliko breme, morala se brinuti i zarađivati za sebe, ali i za ostatak obitelji. Braća Miro i Ivan bili su još maleni, mlađa sestra Ivana bila je također samo školarka, majka Anđelka teško je mogla računati na posao u stranoj sredini pa je samo starija Ana mogla pomoći Mirjani. Pratila ju je na putovanjima, bila joj potpora. No pritisak je bio prevelik za jednu 17-godišnjakinju.
Nije imala ni za automobil
Liječnici su joj dijagnosticirali PTSP, ni višak kilograma nije joj pomogao. Na sugestiju nekih jako pametnih američkih psihologa Mikica se trsila raskrstiti sa svime što ju je vezivalo uz nasiljem ispunjeno djetinjstvo. U tome je otišla toliko daleko da je u jednom trenutku odbila razgovarati s hrvatskim novinarima na hrvatskom jeziku. Tražila je da se razgovor vodi na engleskom, što je dovodilo do niza mučnih scena. Kad se 2007. nakratko vratila u Hrvatsku, za to je svoje ponašanje rekla "bila je to velika glupost" i ispričala se.
Imala je problema s IMG-om, poznatom teniskom menadžerskom agencijom. Na tužbu u kojoj agencija potražuje 83 tisuće američkih dolara zbog troškova stanovanja i treninga na IMG-ovoj akademiji Mirjana je odgovorila protutužbom navodeći kako je spomenuta agencija prekršila stavke iz ugovora te je bila instrument Mikičina sustavnog financijskog uništavanja od 1998. godine.
Mirjana je u tužbi navela kako su Gavin Forbes, agent IMG-a, i njezin otac Marinko usko surađivali kako bi joj uništili karijeru i tako je kaznili za bijeg iz Hrvatske. Mikičin odvjetnik Kevin Ambler optužio je Marinka da je navodno u IMG dovodio darovite tenisače, dok su u agenciji zauzvrat pomagali u uništavanju njegove vlastite kćeri. Pravni zastupnici IMG-a nisu htjeli komentirati slučaj, no glasnogovornik agencije u službenom je priopćenju negirao Mirjanine izjave:
– Optužbe su sasvim netočne i naša ih agencija odlučno opovrgava. Mirjana je dobila rok da svoje tvrdnje potkrijepi dokazima, no to nikada nije učinila.
Marinko Lučić također je porekao cijelu priču.
– S IMG-om sam prekinuo svaki kontakt 1998. godine. Priča o navodnom dopremanju darovitih igrača je znanstvena fantastika. Drugih komentara nemam – kazao je tada Marinko Lučić.
Četiri godine, od 2003. (koju je završila na 335. mjestu WTA liste) do 2007., Mirjana gotovo i nije igrala. Mučile su je ozljede, ali i besparica. Nije imala ni za automobil. Bez 100 tisuća dolara, koliko joj je bilo potrebno za putovanja i trenera, morala je ostati kod kuće, trenirati i nadati se da će naći sponzora.
– Trenirala sam s bratom jer nisam imala za trenera – objasnila je ove godine u New Yorku.
Najviše od svega voljela je gledati tenis na televiziji, gledala je sve, neovisno o tome je li se radilo o velikom ili malom turniru. Majka i sestre pokušavale su joj sakriti daljinski upravljač, no bez uspjeha.
Nije je bilo u pravilnicima
Obraćala se za pomoć Hrvatskom teniskom savezu i Hrvatskom olimpijskom odboru, ali oni nisu pronalazili način da joj pomognu. Njezina situacija naprosto nije bila predviđena njihovim pravilnicima. Više sreće nije imala ni u potrazi za sponzorima u Hrvatskoj.
A onda se sredinom 2007. spektakularno, uz cvijeće i pjenušac, na poziv hvarskog gradonačelnika Pjerina Bebića vratila u Hrvatsku. Trebala je voditi teniski kamp u Hvaru, ali sve je ubrzo propalo. Nesuđena suradnja završila je nakon samo dva tjedna teškim optužbama s obje strane. Bebić je Mikicu i njezine sestre optužio za rastrošnost navodeći da su u ta dva tjedna potrošile 30.000 eura. Mikica mu nije odmah javno odgovorila, a nakon nekoliko dana ispovjedila nam se:
– Vidjela sam svakakvih ljudi u životu, ali ovakvog prevaranta, lažljivca i pervertita nikad dosad. Gospodin Bebić uvjerio me da iza moga dolaska u Hrvatsku stoji gospodin premijer Ivo Sanader koji mi jamči slobodan i siguran povratak u zemlju. Kad smo počeli pregovore, ja sam mu ponudila povratak uloženog novca, i to s kamatama. No on je to odbio rekavši da mu je najvažnija promidžba Hvara. Ne znam odakle mu hrabrost da ocrnjuje mene, a pogotovu moje sestre. Mislim da je ogorčen na njih jer su bile sa mnom u svakom trenutku i jer nisam prihvatila njegovu nemoralnu ponudu. Gospodin Bebić sada mi šalje nekakve račune navodeći da ga je moj boravak stajao 30.000 eura iako je prije toga govorio da će to sponzori pokriti. A spominjao je i ministra Dragana Primorca koji je, navodno, trebao od Hrvatske lutrije ishoditi sponzorstvo od 100.000 kuna... Sjedim ovdje u svom apartmanu i ne mogu vjerovati da me je netko mogao ovako prevariti.
Stvari su za Mikicu krenule nabolje kad je 2007. upoznala talijanskog poduzetnika Danielea Baronija, za kojega će se 2010. i udati. Mikica se pohvalila da je to ljubav njezina života, a vjenčanje je proglasila najljepšim danom. Uz pomoć supruga vratila je samopouzdanje, počela češće pobjeđivati, i na ovogodišnjem US Openu priredila najljepše sportsko čudo izbacivši drugu tenisačicu svijeta Simonu Halep.
– Ako Kimiko Date može igrati sa 40 godina, ispred mene je još gotovo cijelo desetljeće – radosno je rekla Mirjana, ne skrivajući svoje ambicije.
Njezin veliki povratak dovršen je desetak dana kasnije dvostrukim trijumfom u frankofonom Quebecu. Bila je najbolja i u pojedinačnoj (pobijedila veliku Venus Williams) i u konkurenciji parova (s Čehinjom Hlavačkovom).
– Ovo je čudesan san. Nikako me nemojte probuditi – zavapila je tada.
Kao da se obistinjuju riječi Gorana Ivaniševića koji je u spomenutom tekstu u New York Dailyju rekao:
– Treba imati sreće i pomoć "odozgo", no ako bilo tko to zaslužuje, onda je to ona.
>> Lučić-Baroni nakon pojedinačnog, osvojila i turnir parova!
Sve se to liječi pobjedama i pobjedama,bravo Mirjana!