Znate onu priču o krojaču koji je, da bi unaprijedio natpis, na svoju radnju stavio natpis "najbolji u državi". Njegov susjed želio ga je nadmašiti pa je na svoju ploču napisao "najbolji na svijetu". A njihov susjed iz iste ulice na kraju je skromno istaknuo "najbolji u ovoj ulici".
Tako nekako izgledali su izbori za najboljeg sportaša u Hrvatskoj ovih dana. U konkurenciji dama nije bilo puno dvojbi, atletičarka Sandra Perković pobijedila je u svima. No, dok je u izboru HOO-a njezin muški pandan i pratitelj bio Ivica Kostelić (olimpijsko srebro u superkombinaciji), u anketi Sportskih novosti to je bio Marin Čilić (osvajač US Opena), a na proglašenju Sportskog saveza Grada Zagreba najbolji u gradu – i bolji od Kostelića i Čilića – bio je gimnastičar Marijo Možnik (bronca sa SP-a).
Kako je to moguće? Kako je moguće da isti uspjesi trojice sportaša budu tako različito vrednovani? Mogla bi se ta kakofonija pravdati na način "sto ljudi – sto ćudi", "o ukusima se ne raspravlja", no ipak se radi o malo težem i – opasnijem previdu.
Problem je u tome što se u izboru HOO-a Čilić nije našao ni među 33 nominirana za sportaša godine. Njegov US Open i još tri turnira vrijede manje i od prvog mjesta u lovu na šarane. U HOO-u se opravdavaju da su se držali pravilnika, no ako je i riječ o tome, sad je svima jasno kakav je taj pravilnik. Ne može se staviti glava u pijesak i svima poručiti: baš nas briga za zdrav razum.
Jer po logici HOO-a, Čiliću ne bi pomoglo ni da je osvojio sva četiri Grand Slam turnira. Drugim riječima, Novak Đoković i Roger Federer u Hrvatskoj nikad ne bi bili sportaši godine.
>>HOO objasnio zbog čega Čilić nije sportaš godine!
neka hoo proglasava samo najbolje sportase koji su nastupali na olimpiskim igrama....dakle svake 2 godine jer ovakva rangiranja nemaju smisla