Šušur i vreva.
To je prvo što me svaki put dočeka u Vodicama.
Život. Ovdje je navečer gužva veća nego na Stradunu, na vratima od Pila, i to kad uđu cruiseri.
A u Dubrovniku turistima hodanje zna regulirati i policajac! Tu ga nema, ali jedva se probijam. Stani. Kreni. Kao da vozite zagrebačkom Gundulićevom. Prvi put ovog ljeta bio sam okružen tisućama ljudi. Svi sa sladoledima u večernjem izlasku. Bio je i karizmatični Eric Cantona, bivša zvijezda Manchester Uniteda, koji je tu u hotelu Punta spavao snimajući film redatelja Dejana Aćimovića “Anka”, u kojem ima glavnu mušku ulogu.
Kako stoje stvari
U Vodicama je nije imao, mogao se neprimijećen izgubiti u vrevi. Prvi kojem se javljam kad dolazim u grad je Šime Strikoman, on zna kako u mjestu stoje stvari.
– Čuj, u Zagrebu sam, snimam milenijsku fotografiju u policijskoj akademiji, nažalost, nećemo se vidjeti – javlja Šime iz mog rodnog grada u njegov.
Većina živi u metropoli
Šteta, ali ima domaćih koji će mi ispričati kako grad diše. Bolje pitati njih, oni su ionako ovdje stalno. Najpoznatiji su Vodičani, uz spomenutog Strikomana, Denis Latin, Ivo Brešan te Srećko Sladojev, borac za prava Imunološkog zavoda, danas aktualnog nacionalnog pitanja.
Većina ih je u metropoli. No, ne i svi. U glavnoj ulici, iznad bunara, nalazim domaće.
– Polako se pretvaramo u Zrće. Prije je još bilo umjereno, centralno mjesto zabave bila je Hacienda, ali posljednjih godina barovi na plaži niču poput gljiva, a rade dan i noć – govore.
– Otišlo se toliko daleko da se netko dosjetio da bi na plaži turistima nudio i – jahanje na ponijima!
Ne znamo što je s time. I kamo sve to vodi. Postaje stihija – žale se.
>>Ako poželite mir, učinite što i Bill Gates
>>Cijeli Zadar plaža: stranci u čistom moru uživaju i na rivi, pa kod Morskih orgulja...
