Kineski turist, s vrećicom iz "Croate" i novom kravatom u jednoj te skupim čokoladama iz "Nadaline" u drugoj ruci, radoznalo je šetao Peristilom.
Uzbuđen, pod dojmom, izgubio je svoju grupu. Čokolada će mu se otopiti na suncu, ali on to ne primjećuje. Njega zanima Split.
– A gdje je Dioklecijanova palača? – raspitivao se kod dvojice pretorijanaca iz Dioklecijanove straže. Oni su se slatko nasmijali:
– Tu ste, gospodine, nema vrata, nema posebne kuće. Ovo sve što vidite, to je ono što tražite – govori mu Splićanin obučen u pretorijanca.
Gradska su atrakcija, tko dođe u Split, kući ne ide a da se nije fotografirao s njima. Pa tako i Kinez. Opalio je selfie, zatim zavukao ruku u džep i gurnuo kovanicu mladiću s kacigom i kopljem.
Hvala i za deset lipa
– Koliko? – pitam stražara.
– Ha-ha. Žuta, 10 lipa, skupit će se preko dana za kavu – odgovara kroz smijeh.
Znoj mu curi niz glavu na kojoj je kaciga od tri, a na prsima oklop težak oko 15 kilograma.
– Dečki, kad završi smjena, zovem vas na kavu. Imam lovu – govorim im dok se predstavljam.
Na Peristilu gužva, u podne izlazi Dioklecijan. Pozdravlja turiste po pravilu, na latinskom: – Dragi gosti, prostorije grada su otvorene.
Fanfare se čuju s terase, tu su svi njegovi stražari, pretorijanci. Traje to desetak minuta, a onda mi se dečki javljaju: – Evo nas, idemo na piće.
Pričekao sam na dogovorenome mjestu, dok su se oni presvlačili iz crvenih haljina, skinuli sandale rimljanke, pojaseve s kožnatim resicama, srebrne oklope, štitove, mačeve i koplja i ostavili ih u Dioklecijanovom podrumu. U civilu ih ne bih prepoznao, ali odaju ih haljine u ruci.
Foto: Pixsell
– Vešte nosimo kući na pranje, bome smo ih dobro oznojili...
– Posao nije lak? – pitam.
– Ma posao je najbolji na svitu! Samo se smješkamo i fotografiramo s turistima, kao da smo neke zvijezde. Može li bolje? – kaže Karlo Gašpar (22), splitski student kineziologije i pomoćni košarkaški trener kadeta žutih, aktualni doprvak Hrvatske.
Za stol u "Lvxor" sjeda i Marin Titlić (23).
– Kakav je posao?
– Čuj, znalo se dogoditi da su nam cure nudile i brak, ha–ha. Jednom su nas djevojke s djevojačke nagovarale da ostavimo posao i odemo se zabavljati s njima. Bilo je i muževa koji bi nam nakon zajedničke fotografije dobacili: "Dečki, vodite je, ne morate mi je vraćati". Bude raznih situacija. Ima nas 15 stražara, radimo već godinama zajedno od svibnja do rujna i odlična smo klapa.
Ubacuje se i trener, student i stražar Karlo: – Meni stražari dolaze i na utakmice KK Splita. I to kao navijači, s bubnjevima, naprave ludu atmosferu. Dakako, u civilu, ali svaka im čast.
Špica od 10 do 13
– Neslužbeni smo ambasadori Splita. Tko god dođe u naš grad, dođe i na Peristil, a ako ga nešto zanima, pita nas. Preporučujemo gdje jesti, gdje se kupati... – veli Karlo.
Turisti se raspituju i o mjestima gdje su snimane "Igre prijestolja", a namjernicima pokazuju i gdje je Jupiterov hram, katedrala, zvonik... Živo je na Peristilu, svake večeri sviraju domaći momci, trg postaje plesni podij, a i Hrvatsko narodno kazalište ima često predstave.
– Mi i tamo radimo, dočekujemo goste, provjeravamo ulaznice, pomažemo u svemu osim u glumi – kaže Marin.
Zanimljivo je da su se pojavili i stražari ilegalci, koji u njihovu poslu vide priliku za brzu zaradu. Preko interneta naručili su oklope te kao konkurencija dečkima iz Turističke zajednice i splitskog HNK rade na crno. Dolaze kad je turista najviše, a špica je od 10 do 13 sati. No ilegalce možete nanjušiti. Prepoznat ćete ih po običnim sandalama, onima iz – Peka.
– Oni naplaćuju, a mi se s turistima slikamo besplatno. Ako tko ostavi koju kunu, nećemo je odbiti, ali to nije pravilo.
– Ne mogu a da ne pitam – uštipne li vas koja dama dok se slikate?
– Bude i toga! Pogotovo starije turistice, one skroz otkvačene. Šalimo se, uvijek je opuštena atmosfera.
Foto: Pixsell
>>Jesu li ljepše Splićanke ili gošće iz Brazila i Venezuele?
>>Nismo mi za klubove, više volimo otići nekomu kući na dobar roštilj
