Kalev Leetaru zanimljiv je čovjek. Američki je znanstvenik estonskog porijekla sa životopisom od 17 stranica. Svega tu ima, od brojnih nagrada, medijskih napisa, podugačkog niza ustanova na kojima je držao predavanja, do priznanja magazina Foreign Policy koje je dobio kao jedan od stotinu najznačajnijih globalnih mislilaca koji su u znanosti, tehnologiji, diplomaciji, umjetnosti ili poduzetništvu donijeli značajnu promjenu.
Besplatni i otvoreni resurs
Za brojna njegova dostignuća zaslužan je GDELT, Global Data on Events, Location and Tone, nešto što je osmislio dok je bio programer na Sveučilištu Illinois. Riječ je o bazi podataka koju čine svi najznačajniji događaji u bliskoj povijesti, od 1979. godine, ali s planovima da se napravi takva baza od 1800. godine. Do sada je prikupljeno 250 milijuna događaja, razvrstanih u više od 300 kategorija, od nemira preko prosvjeda do diplomatskih napora i poziva na mir, s uključenom geografskom širinom i duljinom. Svaki mjesec dodaje se novih 100.000. Riječ je o digitaliziranoj povijesti čovjeka, u osnovi, o vijestima i informacijama prikupljenim iz mnoštva elektroničkih i tiskanih medija poput AFP-a, AP-a, BBC-ja, Christian Science Monitora, AfricaNewsa..., dakle ogromnog broja medija na stotinjak jezika.
– Cilj je projekta stvoriti besplatni i otvoreni resurs za kvantitativne studije i mapiranje globalnih konflikata i kooperacija. Podaci su svima na raspolaganju bez naplate i ograničenja u korištenju – kaže Kalev Leetaru koji upravo radi na finalnoj fazi GDELT-a, verzija 2.0.
No, kako to često biva, ni ovaj projekt nije prošao bez kontroverzi. Njegovi kolege na Sveučilištu Illinois radili su na nečemu sličnome, no Leetaru je bio brži i konkretniji te je od dostupnih podataka započeo stvaranje GDELT-a. Ali nije imao pravo na korištenje tih podataka, i još je pokušao i prikriti izvor pa je zbog toga otpušten sa Sveučilišta Illinois. Pogreška koja u američkoj akademskoj zajednici može biti fatalna za karijeru nije tako djelovala na Leetarua te je danas GDELT priznati alat za novinare i analitičare. To svakako nije i jedini takav alat. Znanstvena agencija američke vojske DARPA ima svoj Worldwide Integrated Crysis Early Warning System (W-ICEWS), integrirani rani sustav upozorenja na krize, koji je stvorio Lockheed Martin. Taj sustav obrađuje oko 17 milijuna vijesti i članaka, što mu omogućuje 80-postotno točno predviđanje.
Naš poznati stručnjak za sigurnost prof. Vlatko Cvrtila upoznat je s takvim alatima. – Čim se pojavila informacijska tehnologija, odnosno internet, u obavještajnoj zajednici razvilo se nešto što se zove Open Source, dakle, prikupljanje javno dostupnih informacija kojima su se povezivali ljudi ili događaji samo jednim klikom, pri čemu su se dobivale i dodatne informacije. Nešto takvo bilo je zamišljeno i u našoj Hini, no nažalost, nisam točno upućen zašto se to nije do kraja realiziralo. Riječ je, dakle, o jakoj tražilici. I sam se koristim sličnim alatima, a koristi ih i Stratfor koji na njima temelji dobar dio svojih predviđanja. Ipak, da bi se dobro razumjeli tako dobiveni podaci, njima mora baratati iskusni analitičar – kaže Cvrtila. No, osim što je GDELT besplatan i dostupan svima, on ima i osobitu prednost, koja je predstavljena već u njegovu imenu – Tone, dakle, ovaj sustav na konstatira samo da se događaj dogodio, već on utvrđuje i u kojem se kontekstu, pozitivnom ili negativnom, događao. Prepoznat će najprije ključne riječi koje bi označile konflikt bilo koje vrste, prepoznati strane u tom konfliktu, a onda i gdje se sve dogodilo. Ovakav pristup omogućio je Leetaruu da ustvrdi kako je doista bilo moguće predvidjeti odcjepljenje Krima. Također, analizirao je koliko su na samu Ukrajinu utjecala zbivanja na sjeveru Afrike. Takvi "crni labudovi" u ljudskoj povijesti razlog su što je GDELT tako senzacionalna alatka. Dakle, u GDELT-ovoj bazi nalaze se zapisi oko 2,4 milijuna prosvjeda od 1979. godine naovamo. Ako se ta brojka podijeli s ukupnim brojem događaja zastupljenih u bazi, korigira se promjenom intenziteta objave vijesti kojoj još svjedočimo te se dobije intenzitet pojavnosti prosvjeda mjesec za mjesec. Tako je Kalev Leetaru pronašao kako je u periodu od tri godine Arapsko proljeće pojačalo broj prosvjeda za 25 posto. Ta se brojka u jednom trenutku stabilizirala čineći tako prosvjede važnim čimbenikom u ukupnoj svjetskoj politici.
No, još je jednu stvar GDELT izbacio kao činjenicu – Arapsko proljeće intenzitetom je bilo slabije nego događaji 80-ih, kada su ovakvi prosvjedi i ustanci bili uobičajeni. K tome, sjevernoafrička događanja došla su nakon relativno mirnih 20 godina te su zbog toga bila i znatno uočljivija. Vrlo je lako u ovakvoj analizi bilo uočiti i glavne razloge prosvjedovanja u posljednjih 35 godina. To je međunarodni bojkot Olimpijskih igara 1980., prosvjedi na trgu Tienanmen 1989., globalno negodovanje protiv rata u Iraku 2003. Ali, najsnažniji su prosvjedi zabilježeni za još jedan konkretan događaj – kontroverzu oko danskih crteža Muhameda iz veljače 2006. Zbog tog je događaja stradalo 250 ljudi, više od 800 je ranjeno, a nekoliko je zapadnih ambasada teško oštećeno. Po svemu se čini da je upravo ovaj događaj bio jasan putokaz prema onome što će se dogoditi u sjevernoj Africi. Sličan događaj imamo i godinu i pol dana kasnije s videouratkom Muslimanska nevinost, ali samo Arapsko proljeće nije bilo moguće ničime povezati s događanjima u Ukrajini. U toj državi nema značajnijih prosvjeda do pada Berlinskog zida, ali već 1995. vide se snažni prosvjedi na Krimu zbog ukidanja tamošnje samouprave i Ustava. Nakon toga slijedi smjenjivanje Leonida Kučme 2001., pojava Julije Timošenko 2002., Narančasta revolucija 2004., pa lanac prosvjeda od 2007. do 2010. da bi sve završilo Euromajdanom 2013. što je u GDELT-u zabilježeno i kao najintenzivniji takav događaj u Ukrajini dosad. GDELT je nakon toga u razdoblju od 1. studenog 2013. do 19. veljače 2014. uočio 1,4 milijuna napisa o nasilju nad ukrajinskim civilima u svjetskim medijima od kojih uzima vijesti i informacije.
Što se samog Krima tiče, GDELT-ova analiza vijesti pokazala je duboko nezadovoljstvo u tom dijelu Ukrajine već za vrijeme majdanskih prosvjeda te proruski ton pristiglih informacija, znatno prije invazije, detektirana je tek šačica napisa o tome da se oko 28. veljače pojavljuju nepoznate naoružane osobe da bi prosvjedi počeli već 7. ožujka. Iako je ruska vojska uspjela zadržati potpunu radijsku tišinu prilikom invazije iznenadivši tako ne samo Ukrajince već i NATO, čini se da je pad Krima ipak bilo moguće predvidjeti. Vlatko Cvrtila skeptičan je prema takvom zaključku držeći da se ipak radilo o nagloj Putinovoj odluci.
– Rusi su naprosto slijedili događaje. Krim se Putinu sam dao u ruke. I sam sam mislio kako će Krim dobiti podršku Rusa, no odlukom o invaziji Putin je iznenadio i radikale. Ne vidi se da je tu bilo nekog plana, pogotovo sada kada Rusi na Krimu imaju problema jer nije lako upravljati i financirati zajednicu od dva milijuna ljudi. Nama ovdje puno je lakše pratiti takva zbivanja s obzirom na to da sve izuzetno podsjeća na naše 90-e. Model je gotovo isti. Treba obratiti pozornost i na Mađarsku gdje se događa nešto jako nalik Narančastoj revoluciji, a događa se u trenutku kada je Orbanova popularnost jako pala. Kada se takvo što dogodi, moguće je očekivati događaje te vrste – objašnjava prof. Cvrtila.
Pad aviona u Ukrajini zbunjujući
Ipak, i sam Leetaru priznaje da informacije prikupljene iz medija ne garantiraju savršenu točnost u predviđanjima. Primjerice, kontroverznost u izvještavanju o obaranju MH-17 u Ukrajini učinila je nemogućim da GDELT da bilo kakav suvisao trend oko tog nesretnog događaja. I pristranost može biti problem, pri čemu je upravo katastrofa MH-17 bila tema zapadnih medija istodobno dok su se svi ostali bavili situacijom u Gazi. Vijesti znaju biti i pogrešne, GDELT ne zna prepoznati ni sarkazam. Iako upravo u GDELT-u verzija 2.0 priprema kartu svjetskih događanja u realnom vremenu, to svejedno ne znači da će se moći dobiti informacija kako neki prosvjed ili prevrat počinje sutra u 10 sati. GDELT naprosto označava trend i intenzitet nekog događaja na temelju čega se može zaključiti da bi se moglo dogoditi i nešto ozbiljnije. Kako stvar funkcionira, provjerili smo na primjeru naših predsjedničkih izbora, samom pojmu "Hrvatska" te gorućem svjetskom problemu koristeći vizualizacije učestalosti pojmova te lokacije. Dakle, zatražimo li GDELT da nam pokaže koji su se pojmovi ponajviše spominjali uz riječ "Croatia", on se ponaša vrlo logično i izbacuje imena Kolinde Grabar-Kitarović, Ive Josipovića, Zorana Milanovića, Tomislava Karamarka i tako redom po logičnosti.
U toj se vizualizaciji prikazuju i druga imena poput stranih državnika, Baracka Obame ili Aleksandra Vučića, kao i ljudi koji su se najčešće pojavljivali u vijestima i informacijama koje su svjetski mediji prenosili a vezani su uz Hrvatsku. Slično je i kada u GDELT ubacimo imena Kolinde Grabar-Kitarović ili Ive Josipovića, pa se samim time nameće zaključak da su i za svjetske medije predsjednički izbori u Hrvatskoj bili top tema.
Sama inauguracija, međutim, pobudila je malo ili nimalo zanimanja u medijima koje GDELT prati. Zanimljivo je da će, kada zatražimo da GDELT analizira pojam "debt" ili "dug" povezan s Hrvatskom, zaista izaći ime Milanke Opačić jer se i u svijetu puno pisalo o oprostu dugova. Međutim, Hrvatska se očito jako često spominjala i u kontekstu Grčke s obzirom na to da su odmah uz Zorana Milanovića kao najistaknutijeg imena i Alexis Tsipras te Yanis Varoufakis, a onda i Angela Merkel te Viktor Orban. Kada zatražimo od GDELT-a da odredi žarišne točke, odnosno konkretna mjesta u svijetu gdje se ime Hrvatske najviše spominjalo u posljednja dva mjeseca, dobit ćemo također zanimljiv rezultat. Osim logičnih mjesta, regionalnih glavnih gradova, Bruxellesa i sličnog, na karti će ostati označeni Boston te Seattle, dakle gradovi momčadi finalista ovogodišnjeg Super Bowla koje vode – treneri hrvatskog porijekla! A onda je neizbježno sustav upitati i za gorući svjetski problem, što je ISIL, pa će na karti ostati označena mjesta koja se najviše spominju u tom kontekstu i u kojima se o ISIL-u priča. Uz malo više truda doista je moguće dobiti i tempo širenja te paradržave te sukoba izazvanih pojavom te radikalne skupine. Jedan od najvažnijih znanstvenih magazina New Scientist uspio je dobiti prilično preciznu takvu kartu Sirije za period pobune protiv Bashara al-Asada. Nema nikakve sumnje kako je GDELT revolucionaran alat u geopolitičkom i sociološkom predviđanju koji na velika vrata uvodi pojam Big Data u više vrsta medijskih i političkih analiza i što je najvažnije, dostupan je apsolutno svakome.
Amerikani su zakuhali kašu, kad su Šiptarima obećali državu na kosovu, što se nije smjelo dozvoliti jer posljedice se već vide, a biti će ih još puno više u Evropi.