Istraživanja tajni ljudskog mozga kroz razne vrste testiranja zahuktavaju se zahvaljujući mogućnostima koje pružaju nove tehnologije, a još više zbog novih ideja o drugačijem pristupu istraživanjima. Jedan od takvih zasigurno je korištenje psihodeličnih gljiva i drugih halucinogenih supstancija za razumijevanja kako funkcionira mozak.
Studija koju je nedavno objavio Human Brain Mapping, a prenio niz medija od Reutersa do Popular Sciencea, utvrdila je da ubrizgavanje psilocibina – kemikalije iz magičnih gljiva koja je odgovorna za psihodelična iskustva – izaziva podizanje razine aktivnosti u dijelovima mozga koji se prema dosadašnjim spoznajama pouzdano aktiviraju za vrijeme sna i koji su odgovorni za naš emotivni sustav. Istraživači su došli čak i do hrabrih ali nepotvrđenih zaključaka kako psihodelici dovode do stanja proširene svijesti, odnosno kako se asocijacije koje proizvodi mozak pod utjecajem psihodelika pojačavaju.
Ovo istraživanje koje se poigralo s psilocibinom oslanjalo se na snimke mozga načinjene fMRI-jem kojim se mjeri razina aktivnosti u pojedinim dijelovima mozga. Dosad su znanstvenici redovito koristili fMRI ili EEG ili njihovu kombinaciju kako bi, primjerice, testirali reakcije ljudi na raznorazne vrste podražaja, ali se uglavnom radilo o znanstvenom “seciranju” normalne aktivnosti mozga, a ne pomaknutih stanja svijesti. Primjerice, kombiniranjem fMRI-ja i EEG-a novija istraživanja fokusirala su ne na usporedbu mogućnosti koncentriranja i memoriranja kad se usporede mladi ljudi i osobe starije dobi te se došlo do spoznaje da stariji zapravo imaju više problema sa supresijom irelevantnih informacija nego sa samom sposobnošću pamćenja.
Grupi starijih i mlađih naizmjenično su prikazivane snimke portreta i pejzaža. Podgrupe su zamoljene da se više koncentriraju na pejzaže ili na portrete. Snimke u kombinaciji fMRI i EEG-a pokazale su da stariji zapravo kasne u prigušivanju/potiskivanju slika koje ne bi trebali pamtiti.
Ova i slične spoznaje omogućuju bolje shvaćanje bioloških procesa starenja i vjerojatno će se na osnovi njih implementirati rješenja koja će poboljšati održavanje kognitivnih sposobnosti. Eksperimenti pak s psihodelicima testiranja su mozga koja se ne odnose na ono što je normalno funkcioniranje našeg mozga, tj. na “default-mod” mreže našeg ego sustava, nego na onaj “pomaknuti”, alternativni, a to uvelike pridonosi brzini sintetiziranja znanja o ulogama pojedinih dijelova mozga i procesima koji ih povezuju/isključuju. Konkretno, kad je riječ o utjecaju psihodeličnih gljiva, znanstvenici su spoznali, kao što smo već napisali, podudarnost s već snimljenim obrascima funkcioniranja mozga u stanju sna – aktivnosti su postale “glasnije” u emotivnom sustavu, dok su se “stišale” u ego sustavu koji predstavlja našu samosvijest. Pri tome je znanstvenike posebno intrigiralo to što se uz djelovanje psilocibina pronalazi osjetno širi raspon tzv. kognitivnih konfiguracija, odnosno motiva u odnosu na stanje bez njegova utjecaja.
Ima li proširenje svijesti iz legendi zaista svoju biološku osnovu? Ako je tako, nova istraživanja napravila su novi, važan iskorak prema mističnim tajnama ljudskih intelektualnih sposobnosti. Ova istraživanja mozga počela su još 2009. godine na bristolskom sveučilištu, a nastavljaju se na koledžu u Londonu i Cardiff Universityju. Cilj je istraživanja kroz razumijevanje pojačane kognitivne fluentnosti doći do uvida o tome kako pojedini psihodelici mogu biti korišteni u pojedinim psihoterapijama ili kako mogu pomoći u pojačavanju kreativnog razmišljanja. Nije neka velika filozofija reći da psihodelične gljive ili droge poput LSD-a mogu uvelike izmijeniti kako doživljavamo svijet, ali je dr. Enzo Tagliazucchi s Goethe instituta uvjeren da su psihodelici odlični alati za istraživanje situacija izmijenjene svijesti. U to su uvjereni i američki znanstvenici koji eksperimentiraju s MDMA, ključnom supstancijom ecstasyja. Ta droga za lude partyje prema novim bi spoznajama mogla pomoći u liječenju oboljelih od PTSP-a.
