Nenad Pejić sjedi u svome uredu u Pragu, prati što se zbiva u Ukrajini, u nevjerici gleda što objavljuje ruska propagandna mašinerija i zapravo proživljava déjà-vu trenutke. Sve je to već vidio prije otprilike četvrt stoljeća dok je sjedio u Sarajevu u uredu glavnog urednika Radiotelevizije Sarajevo i gledao kako, tada s Radiotelevizije Beograd, nadire ista ratna propaganda. Da je Slobodan Milošević još živ, vjerojatno bi mogao tužiti Vladimira Putina za plagijat, napisao je Pejić u ožujku 2014. u vrijeme pojave prvih "samoorganiziranih" proruskih separatista na Krimu.
– Vidim iste ljude, naravno ne doslovno, ali vidim iste rečenice, vidim iste izmišljene riječi, lažne fotografije, lažne snimke, optuživanje bez ikakvih argumenata... Sve sam to vidio prije 20 i nešto godina u bivšoj Jugoslaviji. To je za mene gotovo kao da čitam istu knjigu, samo je sada na ruskom, a ona je bila na srpskom – kaže Nenad Pejić u razgovoru za Večernji list. Rođeni Mostarac, Hrvat, Pejić je glavni urednik Radija Slobodna Europa/Radija Sloboda i potpredsjednik te medijske kompanije koju financira američki Kongres, ali je naglašeno neovisna u svojoj uređivačkoj politici. Radio Slobodna Europa osnovan je 1949. s misijom da bude antikomunistički, neovisan izvor informacija u komunističkim zemljama istočne Europe koje su bili sateliti SSSR-a, dok je Radio Sloboda osnovan 1951. s istom takvom misijom, samo za ciljanu publiku unutar SSSR-a. Nakon pada komunizma misija objedinjenog RSE/RS postala je širenje slobode govora u zemljama gdje sloboda medija ne postoji ili postoji u naznakama. No, kriza u Ukrajini dala je Radiju Slobodna Europa novi, dodatni smisao postojanja.
Zapadni svijet dugo vremena spavao
Unutar Europske unije, na prijedlog baltičkih zemalja članica, trenutačno se razmišlja o financiranju televizijskog programa za ruske govornike koji bi dao nepristranu informaciju i bio svojevrstan objektivni odgovor na ono što mnogi nazivaju agresivnom ruskom propagandom. Hoće li se Radio Slobodna Europa uključiti u tu ideju i kako?
– Moje je uvjerenje da je zapadni svijet dugo vremena spavao kad je riječ o tome. I dok je zapadni svijet spavao, Putin se dosta dobro pripremao za to što se zove medijska akcija, koju on naravno naziva drugačije, a koja se na Zapadu zove propaganda. Pritom ne mislim samo na Europsku uniju, mislim da je Amerika isto tako spora u tome. Gotovo da su bili iznenađeni. Iako mi ovdje koji redovito pratimo situaciju, nismo baš bili iznenađeni. Druga stvar, EU i SAD su sada u fazi reakcije na ono što radi Moskva, a reakcija je sama po sebi slabija varijanta. No, što se mene tiče, mislim da je ideja o uspostavi nekog novog profesionalnog kanala na ruskom jeziku dobra. Podržao bih je. Mislim da je svaka konkurencija na slobodnom tržištu potrebna – govori Nenad Pejić.
Radio Slobodna Europa počeo je u listopadu 2014. producirati 30-minutni televizijski informativni program na ruskom jeziku koji se emitira na partnerskim televizijama u Estoniji, Litvi, Letoniji, Ukrajini, Gruziji i Moldaviji. Sljedeća je faza proširiti to na države središnje Azije, treća faza u sadašnjim planovima RSE-a jest dnevno producirati od 4 do 5 sati programa, a nakon toga plan bi bio pokrenuti i 24-satni informativni TV program. No, ta posljednja faza još je "na dugom štapu". Očekuje se da će u travnju medijski stručnjaci okupljeni oko nevladine organizacije pod nazivom Europska zaklada za demokraciju izaći s prijedlozima na tu temu. No, Radio Slobodna Europa organizacija je koja ima što reći u raspravi o takvoj ideji, a njezin glavni urednik Nenad Pejić i osobno ima golemo iskustvo o ratnoj propagandi i pokušaju smislenog odgovaranja na takav fenomen.
"Gledatelji se nisu opredijelili za ono što je najprofesionalnije"
– Kao glavni urednik TV Sarajevo, 1990. i 1991. bio sam suočen sa žestokom propagandom koja je u to doba ponajprije dolazila iz Srbije. Tek je poslije Hrvatska, kad se počela braniti, imala svoj program "Za slobodu", gdje također nije bilo baš sve profesionalno. Ali ja sam zapravo imao jednu veliku dvojbu. Što raditi u poziciji kad imate jednu TV postaju koja stalno laže, izmišlja i manipulira? Imate zapravo dvije mogućnosti. Jedna je da pokušate zaustaviti signal te TV postaje na svom televizijskom području. Ili imate mogućnost da kažete okej, neka oni emitiraju svoje, a mi ćemo svoje, i gledatelji će se opredijeliti prema onome što je profesionalno, istinito i točno. Ja sam bio za drugu mogućnost. I tako su gledatelji u BiH mogli vidjeti srbijanski televizijski dnevnik, hrvatski i Yutel, i sarajevski. Moja je matematika bila da će se gledatelji opredijeliti za one koji su bili najprofesionalniji. To je bila pogreška. Gledatelji se nisu opredijelili za ono što je najprofesionalnije. Oni su se opredijelili već prema svojoj etničkoj pripadnosti. Kao posljedica toga imali ste to da Srbi gledaju srpsku televiziju, Hrvati hrvatsku, a Bošnjaci su, naravno, htjeli imati svoju televiziju, a faktički je nisu imali – objašnjava nam Nenad Pejić.
Lekcija koju je u tom iskustvu naučio jest da se ne može propaganda tući propagandom. – Ne možeš mržnju tući mržnjom, ne možeš laž tući laži. Jer ćeš tako dobiti dvije laži koje se međusobno dopunjavaju i hrane jedna drugu. Ali istodobno nije dovoljno samo emitirati istinu, biti objektivan i reći: evo, ovo je moj tekst/slika/prilog, izvolite pa pogledajte ako hoćete. Lekcija koju sam naučio jest da ovo što je činjenica i što je objektivno informiranje mora biti strahovito promovirano. Agresivno promovirano. Dakle, umjesto "izvolite, pogledajte ako hoćete", treba biti žestok i kazati "ovo morate pogledati" – kaže Pejić.
Lažne vijesti
U razgovoru koji smo vodili putem Skype veze između Praga i Bruxellesa, Pejić naglašava ono što vidi kao stratešku odrednicu ruske propagande. I to "prilično pametnu" odrednicu. – A to je da njoj nije cilj, ili joj nije samo cilj, da vas u nešto uvjeri. Njezin je osnovni cilj da pošalje sljedeću poruku: sve je moguće, ništa nije istina. Znači: jest, moja vlada laže, ali lažu sve vlade i zašto bih ja onda mijenjao svoju vladu. Jest, moja strana laže, ali laže i druga strana. Dakle, da se činjenice do te mjere relativiziraju da se potpuno smanji bilo kakva mogućnost otpora, odnosno reakcije na te laži – kaže glavni urednik Radija Slobodna Europa/Radija Sloboda.
Novinari RSE/RS-a bilježe različite primjere lažnih vijesti koje iz Ukrajine objavljuju ruski mediji, kao inspiracija im ponekad služi i stara HTV-ova emisija Slikom na sliku, a Nenad Pejić sjeća se jednog od brojnih primjera koje su njegovi novinari raskrinkali. Dvije ruske televizije istoga su dana u istoj bolnici posjetile istog čovjeka. Jedna je televizija emitirala priču da su toga čovjeka angažirale zapadne sile da dođe u Ukrajinu s novcem i podrži Ukrajince. Druga je televizija emitirala posve suprotnu priču da je on zapravo ruski domoljub koji je došao pomoći svome narodu.
– A da ne govorim o klasičnim stvarima, koje smo mi u bivšoj Jugoslaviji vidjeli, gdje se emitira snimka s mrtvim djetetom ili mrtvom ženom i onda se ispod toga doda tekst u stilu "ubili ih ukrajinski fašisti", a zapravo se ispostavi da je ta snimka stara recimo tri godine. Ti su primjeri svakodnevni. Ne radi se o tome da netko nešto povremeno nađe. To je svaki dan. I ljudi vjeruju, jer nemaju drugog izbora. Nemaju alternativnih izvora. Iako podaci govore da imamo 6 milijuna ljudi koji nas redovito slušaju. Taj broj ljudi koji prate informacije iz Rusije sve je veći. To je normalno. Samo to još uvijek ne ugrožava vlasti u Rusiji – kaže Nenad Pejić.
Koncepcija "hoću propagirati svoju uređivačku politiku koja je takva i takva"
U razgovoru se dotičemo i nečega što je puno širi medijski fenomen od Rusije, a to je popularnost televizija i općenito medija koji svjesno odluče plasirati pristrane informacije jer procjenjuju da većina gledatelja ne želi čuti objektivan pogled na vijest s dvije strane, nego želi potvrdu svojih već formiranih stavova ili, vrlo često, predrasuda. U Americi Fox News "tuče" po gledanosti CNN zahvaljujući svjesnoj odluci da bude pristran, a ne "objektivan" onako kako se to CNN trudi biti. Ako takav koncept pobjeđuje u Americi, gdje se ne vodi nikakav oružani sukob, je li moguće pokrenuti neki "objektivni ruski CNN" i nadati se da će on potući "ruski Fox News", odnosno razne ruske televizije koje nemaju nikakvih problema s time da budu pristrane? – U pravu ste, to je koncepcija koja otprilike kaže “dosta mi je objektivnog i neutralnog novinarstva, hoću propagirati svoju uređivačku politiku koja je takva i takva” – kaže Nenad Pejić.
– Fox News jest primjer jednostrane medijske kuće. Ali postoji golema razlika u usporedbi Amerike i Rusije. U Americi imate stotine potpuno neovisnih TV postaja, koje mogu imati stotine potpuno drukčijih mišljenja. Ako se ne slažete s Foxom, otiđete nekamo drugdje. Ako ne čitate Wall Street Journal, koji je blizak republikancima, čitat ćete New York Times ili Washington Post, koji je blizak demokratima. I stvar je završena. Dakle, imate izbor. U Rusiji nemate izbor. Dugoročno gledano, jest moguće, ali ne u kratkom vremenskom periodu, da ljudi budu privučeni profesionalnoj televiziji, da ona bude popularnija. Ali to će vrijeme pokazati i kako se ljudi u Rusiji budu suočavali s lokalnim problemima, njima će sve manje i manje trebati patriotsko novinarstvo. Oni sada žive san koji su željeli i još uvijek žele živjeti. Oni rado prihvaćaju činjenicu da je Putin oteo Krim jer ga oni smatraju svojim. Nitko im ne govori da je to protiv zakona itd. Oni osjećaju patriotski naboj, ponos koji im se vratio zahvaljujući tome što su dobili jakog lidera. I on zaista jest vratio ponos Rusima. Tu nema nikakve dvojbe. Ali on sad prelazi sve moguće granice okupirajući druge zemlje. Od Gruzije do Ukrajine – kaže Nenad Pejić.
Bilo koja europska ili zapadna televizija na ruskom jeziku neminovno će biti dočekana i nepovjerenjem koje proizlazi iz pitanja “niste li vi dio zapadne propagande”. Radio Slobodna Europa u mnogim se državama suočava sa stavom da je riječ o američkoj strani istine, možda skrivenijoj, umjerenijoj, ali s obzirom na to da kompaniju financira američki Kongres, onda svakako povezanom sa službenim Washingtonom. Pitamo Nenada Pejića kako odgovara na takvu argumentaciju. – To ne susrećemo samo u bivšem SSSR-u, imate toga i u bivšoj Jugoslaviji. Ja samo kažem okej, dajte mi podatak koji nismo objavili. Ili dajte mi podatak što smo pogrešno objavili. I onda ljudi ostanu bez teksta. Imate različitih primjera. U Azerbajdžanu nam je ured zapečaćen, a kolegica koja se bavi istraživačkim novinarstvom je u zatvoru, vjerovali ili ne, zato što je, kako kažu vlasti u Azerbajdžanu, ostavila svog momka i njemu je bilo tako teško da je razmišljao o samoubojstvu. Što možete na to reći?
>>Europska unija produžila sankcije Rusiji
>>Prvi odlazak u inozemstvo otkad je predsjednik: Kim Jong Un putuje u Moskvu
oh,već sam se iznenadio da od Krasneca ništa o srboputinu,po Donjecku granate na redove humanitarne pomoći,a on o Sarajevu i Miloševiću,još jedna poveznica,oslabila propaganda,pa dobro novinaru što ne vučeš paralele,ili kada ponavljaš kako su Rusi srušili MH17,mogao si objaviti izjave svjedoka o ukr. SU-25,njemačkim istražiteljima koji tvrde dr. od tebe ili o istražiteljima iz Malezije koji su mjesec dana bili u Kijevu te ih nisu pustili na mjesto pada zbog sigurnosti iako su mogli novinari,OSCE,nizozemski i koliko još čekanja,nego tko nije prihvatio Putinov prijedlog o povlačenju teškog topništva i tko je napao aerodrom,možda i neka slika oslobođenog Slavyanska,ne znam čija mašinerija radi,od spaljivanja u Odessi,snajpera na Maidanu ili mirnih prosvjeda,Viki,Yacenjuk.A možda bi neke sile trebali izvesti zr.napade na one koji pucaju i ubijaju vl.narod,barem iz humanitarnih ciljeva...