Albert Camus nekoć je rekao: „Jasno da slobodan tisak može biti i dobar i loš, ali bez slobode sasvim sigurno može biti samo loš.”
Vjerujem da je ovo još aktualnije u doba digitalnih medija. Najnoviji zakonodavni prijedlozi o javnim medijima kao i rasprava o granicama satire u EU-u i Turskoj zorno podsjećaju na to da sloboda i neovisnost medija i sloboda govora nisu zajamčeni već ih se osporava. Stoga, da bismo zaštitili svoje slobode i da bismo i dalje bili lučonoša u vlastitu susjedstvu i u svijetu, moramo i dalje biti oprezni.
Kao povjerenik za digitalno gospodarstvo i društvo zadužen i za medije, učinit ću sve što bude potrebno za poštovanje tih temeljnih načela. Spreman sam dijalogom prenositi poruku o važnosti medijskih sloboda za demokraciju, istodobno podsjećajući da sve države kandidatkinje koje žele pristupiti EU moraju poštovati najviše standarde slobode tiska.
Veoma je važna i neovisnost regulatornih tijela u području audiovizualnih usluga. Ta tijela najbolje djeluju kad su istinski neovisna o vlastima: ona se brinu da televizije poštuju sva pravila zaštite interesa gledatelja, štite djecu od veoma nasilnih filmova, čuvaju pluralizam na TV-u i ograničavaju oglašavanje. Skora revizija Direktive EU o audiovizualnim medijskim uslugama prilika je da se naglasi nužnost neovisnosti medijskih regulatora, a ja je kanim i iskoristiti.
No zakoni ne mogu riješiti sve probleme. Da bi se problem osvijestio, a novinarima pružila pomoć, veoma su važne inicijative nevladinih organizacija koje djeluju u tom području. Zato mi financijski pomažemo neovisnim projektima koji prate i jačaju medijske slobode i pluralizam. Među tim je projektima i „Praćenje medijskog pluralizma”, neovisni alat kojim se služi Centar za medijski pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta u Firenci.
On pokazuje kako nijedna država članica EU nije imuna na mogućnost ugrožavanja medijskog pluralizma. Konkretno, opasnosti su sljedeće: otkrivena koncentracija medija, nedostatak političke neovisnosti, nedovoljan pristup informacijama te izostanak odgovarajuće politike medijskog opismenjivanja. Te se opasnosti potvrđuju i brojnim prijavama što stižu neovisnoj platformi „Prikaz slobode medija” koju također podupiremo. Više od trećine incidenata prijavljenih s pomoću tog internetskog alata odnosi se na uznemiravanje novinara. Registrirani su i slučajevi zatvaranja ili pritvaranja novinara, otpuštanja zaposlenika te nasilja, kao i slučajevi cenzuriranja novinarskog rada. Najveći broj potvrđenih slučajeva odnosi se na pet država: Tursku, Italiju, Mađarsku, Francusku i Hrvatsku.
Prošle smo godine financirali i osnivanje Europskog centra za slobodu tiska i drugih medija u Leipzigu. On se bavi problemom kršenja medijskih sloboda u državama članicama EU-a i šire, a pruža i pravnu pomoć ugroženim novinarima. Iz svega navedenog zaključujem da moramo više raspravljati o slobodi medija. Stoga mi je drago što je prvi potpredsjednik Komisije Frans Timmermans odlučio godišnji kolokvij EU o temeljnim pravima u studenome ove godine posvetiti medijskom pluralizmu i demokraciji.
>> Medijske slobode u svijetu pogoršale se 2015., Hrvatska pala za pet mjesta
Ha, ako cemo realno nisu vise ni novinari sto su bili, vrhunac istrazivackog novinarstva je prevodenje tekstova o obitelji Kardashians. Nekada su novinari rusili predsjednike i vlade, danas jedino ruse nivo pismenosti.