SAD je još 1995. upozorio predsjednika BiH Aliju Izetbegovića da ne žele vidjeti ni jednog mudžahedina u toj zemlji, otkriva američka diplomatska bilješka koja je deklasificirana i objavljena na web-stranicama State Departmenta krajem srpnja ove godine.
“Zabrinjava nas kontinuirana prisutnost tzv. mudžahedina u vašoj zemlji. Bilo bi nam teško opravdavati pred Kongresom i javnošću slanje američkih vojnika u takvim okolnostima. Shvaćam da su neke procjene broja tih jedinica pretjerane. Ali moram s vama biti vrlo jasan: i jedan mudžahedin je previše”, piše u bilješci susreta najviših američkih diplomata s Izetbegovićem, najvjerojatnije nakon dolasku Izetbegovićeve delegacije na mirovne pregovore u Dayton. Bilješka ne nosi datum, ali kontekst upućuje da se radi o Daytonu.
Prisutnost mudžahedina u ratu u BiH, kao i zločini koje su počinili, odavno su javno dokumentirani, no ova dosad manje poznata američka depeša pokazuje da Washington već dvadesetak godina kroz tihu diplomaciju upozorava različite bošnjačke lidere koji se prezivaju Izetbegović (današnji član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović sin je Alije Izetbegovića) da se suoče s tim problemom.
I to suoče na način nulte tolerancije prema radikalnim islamistima koji iz inozemstva dolaze u BiH. Drugi klasificirani američki dokumenti, javno objavljeni putem Wikileaksa, pokazuju da je SAD baratao opravdanim sumnjama da bosanski ured saudijske humanitarne zaklade Al-Haramain služi kao kanal za financiranje džihadističkih terorista.
E-mailovi koje su slali članovi Al-Qa’ide, a koje su pronađene prilikom zapljene opreme u uredu zaklade Al-Haramain u Travniku, sadržavali su upute za napad na bazu SFOR-a u Tuzli, piše u tajnom američkom izvješću iz siječnja 2003., dostupnom na Wikileaksu.
>> BiH ima najviše boraca ISIL-a po glavi stanovnika
Pa Amerikanci su ih i doveli u BiH, nakon što su ih prvo uzgojili u Afganistanu za vrijeme afganistansko-sovjetskog rata. To su američki igrači i to mora biti razlog zašto niti jedan jedini mudžahedin iz arapskih zemalja nije optužen za ratne zločine pred haškim sudom, a internet je pun njihovih zločina koje se čak ne smije ni spomenuti.