Pazi ovo...pjesnik to jest novinar zamijenjuje teze. On REALISTIMA zove one biskupe koji ČUVAJU BOŽJI NAUK....a MILOSRĐEM one koji bi rušili Božji ustroj.

Marko 1985 je sve lijepo i jednostavno objasnio. Čudi me da tako iskusan novinar poput Pavičića koji prati crkvene teme to ne razumije. Možda bi ipak trebao pročitati knjigu petorice "pobunjenih" kardinala pa će valjda shvatiti o čemu je riječ. Ako ljudi sklapaju brak pretpostavlja se da su zrele osobe, a nažalost se jako često dešava da ljudi u brak ulaze iz krivih razloga (što je znak nezrelosti) i zato su toliko česti razvodi. Ako sklapaju crkveni brak moraju znati da je on nerazrješiv, osim u iznimnim situacijama. Crkva nikoga ne tjera da sklopi brak po njenim "pravilima" i ne može ga razvrgnuti samo zato jer je (kao što se to vrlo često dešava) kod bračnih parova nestalo fizičke privlačnosti i sl. Znam neke osobe koje su u (crkvenom) braku i imaju velikih problema sa svojim bračnim drugovima, ali se žrtvuju i mole za svoje bračne drugove što, hvala Bogu, daje plodove pa dolazi do pomirenja i očuvanja braka i obitelji. Znam i suprotne primjere gdje ljudi idu iz braka u brak i za sobom ostavljaju pustoš, niti brinu za bivše žene i djecu, a ni sadašnja žena i djeca nisu baš najsretniji.

Prvo, vjernici koji su se civilno razveli, mogu i dalje primati Pričest, ukoliko nemaju intimne odnose sa drugom osobom. U tome slučaju, ukoliko ne dobiju crkveno poništenje braka, mogu dobiti dopuštenje Crkve za tjelesnu rastavu i prekid zajedničkog stanovanja, te i dalje imati mogućnost primanja Pričesti. Ukoliko žive u drugom civilnom braku, a da nisu dobili poništenje crkvenog braka, tada crkveno gledano, žive u preljubu, i ne mogu nikako biti "savršeni vjernici, cijeloj Crkvi na uzor." Drugo, da bi se mogli pričestiti, trebaju imati mogućnost ispovijediti se, tj. dobiti odrješenje grijeha, za što je opet preduvjet odreći se grijeha (tj. zajedničkog života) ili dobiti oprost (poništenje) crkvenog braka. Pošto je nemoguće da Crkva ovdje promjeni moralni nauk, tj. stav o grijehu preljuba, najrealnija mogućnost milosrđa tj. oproštenja bila bi na polju oprosta od obveza preuzetih crkvenim brakom, dakle na polju olakšanja poništenja crkvenog braka. Treće, vezano za ovu problematiku, problem nije poljuljano povjerenje u instituciju braka jer mnogi mladi još stupaju u brak, dakle imaju povjerenje. Veći je problem suprotno, preuzetno povjerenje, tj. olako stupanje u brak, i upravo se na tome polju mogu tražiti razlozi za lakši "oprost od braka". Jer mladi obično nisu svjesni onoga u što ulaze, a ako nisi svjestan čina, čak i crkveno moralno gledano, manja ti je krivica, pa time i lakši oprost. Četvrto. Sukob između kardinala i Pape je prenaglašen, vjerovatno da bi se dobilo na medijskoj atraktivnosti. Jer Papa i kardinali rade zajedno sa istim ciljem, pronalaženjem rješenja po ovom pitanju. Iako je obično moralni nauk Crkve najviše na medijskom udaru, on je sigurno u najmanjoj mogućnosti da se mijenja, bio na čelu kongregaciju za nauk vjere Ratzinger, Muller, ili netko treći. Zbog toga će pročelnici te kongregacije uvijek biti najviše na udaru, dok će se realno rješenje uvijek tražiti na nekom drugom polju, tako da se ne povrijede bitne istine vjere i moralnog nauka. A toga je sigurno svjestan i papa Franjo i ostali kardinali.