Ako škotski zagovornici nezavisnosti u četvrtak odnesu pobjedu na referendumu, Ujedinjeno Kraljevstvo moglo bi ući u razdoblje političke nestabilnosti, s posljedicama i na vanjsku politiku. Euroskeptični britanski nacionalisti iz Stranke nezavisnosti (UKIP) dobili bi prostor za novi udar na vodeće britanske stranke, čiji su lideri u koordiniranoj paničnoj akciji pokušali prošli tjedan odvratiti Škote od napuštanja unije. Posljednje ankete daju blagu prednost unionistima, no tek se rijetki usuđuju prognozirati rezultat. Eventualni poraz škotskih lojalista dao bi vjetar u leđa UKIP-u u njegovu zahtjevu za napuštanje EU, na sasvim izglednom skorašnjem referendumu.
Slijedi domino-efekt
Bez Škotske, čiji premijer želi nezavisnu novu državu u EU, euroskeptični Britanci ionako bi teško reformirali zajednicu 28 država, što im je jedan od prioriteta. Oslabljeni i u pitanju obrane, njihov odnos s tradicionalnim saveznikom SAD-om došao bi na razmatranje, a osim vojnih operacija na Bliskom istoku, pitanje je i bi li mjesto Britanije kao jedne od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a ostalo održivo. Sasvim je izgledno da bi britanski utjecaj u svim međunarodnim organizacijama oslabio.Škotska, sa 5,3 milijuna stanovnika, čini tek 8,3 posto populacije Ujedinjenog Kraljevstva, no jedan je od bogatijih dijelova s velikom površinom. BDP po stanovniku iznosi 26.424 funte, dok je prosjek Kraljevstva 22.336 funti. No odlazak Škota iznutra bi nagrizao Britaniju, najprije u Sjevernoj Irskoj.
Ondje demografski sve jači katolici već 2016. žele referendum o priključenju Republici Irskoj, a pitanje je kako bi se osjećali unionisti, koji su ondje godinama oružjem branili integritet Britanije, videći nezavisnu Škotsku. Bi li zadržavanje Sjeverne Irske uopće više imalo smisla budući da su njeni, još uvijek većinski, protestanti imali čvršće veze sa susjednom Škotskom, odakle su stoljećima dolazili, nego s Engleskom i Walesom. Ma kakav bio rezultat referenduma koji se održava za tri dana, promjene su već zahvatile Britaniju. Čak ako Škoti i ostanu u uniji, obećana im je veća autonomija, osobito u određivanju poreza. Wales također traži veće ovlasti. Neke regije i gradovi u Engleskoj pripremaju sličan zahtjev pa neki čak predviđaju stvaranje federalne države u kojoj bi se moć nalazila u regijama i gradovima. Istodobno, zahtjev Škota već utječe i na EU, u čijim dijelovima pojedini narodi traže nezavisnost.
Bruxelles je očito zabrinut domino-efektom i ne želi nezavisnu Škotsku ni suverenu Kataloniju. Njegov projekt europskih integracija već je dovoljno oštećen gospodarskom krizom i negativnim stavom diljem kontinenta. Ako se Škotska ipak osamostali, morat će ponovno zatražiti ulazak u EU, a taj će put biti težak, ne zbog nje same, već zbog onoga što je učinila. Bruxelles i London neće je samo tako pustiti. No stav je svih strana da se rezultat referenduma mora poštovati. Odluka Škota o svojoj sudbini primjer je političke slobode najviše razine. Informatičar Fergus Henderson tjednima ide od vrata do vrata u bloku sivih kuća u Edinburghu. Stanovnicima glavnog grada objašnjava da je referendum o nezavisnosti izbor između socijalno jednake Škotske vođene ljudima koji ondje žive i nastavka vladavine neosjetljive, bogate elite iz Londona.
Do referenduma su ostala samo tri dana pa Henderson ulaže dodatni napor. Uvjeren je, baš kao i ostali aktivisti kampanje za odcjepljenje, da ova poruka djeluje. U posljednja dva tjedna istopila se znatna prednost koju su ankete davale zagovornicima ostanka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Neizvjesnost o opstanku saveza između Škotske i Engleske, starog 307 godina, osjeća se na svakom koraku.
Socijalno osjetljiviji
Debata ima duboko značenje za Škote. Pitaju se tko su oni zaista, tko žele biti i u kakvom društvu žele živjeti. Za dugogodišnje nacionaliste nezavisnost je prirodni korak prema obnavljanju punog suvereniteta koji nikada nisu smjeli podrediti puno većoj Engleskoj, s kojom su davno vodili ratove. Godine 1707. engleski i škotski parlament potvrdili su stapanje u jednu državu – Veliku Britaniju. Za druge, poput Hendersona, ona je način ostvarenja pravednijeg, socijalno osjetljivijeg društva za koje vjeruju da nije ostvarivo u Ujedinjenom Kraljevstvu. No za brojne zagovornike unije ideja razbijanja Velike Britanije čini se poput ludog čina koji će potkopati škotski prosperitet i uništiti britanski identitet. Politički napad na njihov osjećaj pripadnosti potaknuo je aktivizam i kod onih koji se nikada nisu bavili politikom.
Energetska konzultantica Clare Carden kaže: “Ja sam Britanka. Dobijemo li nezavisnost, ja se ovdje neću uklapati.” Ne može vjerovati da bi se već potkraj tjedna mogla probuditi u novoj državi. “Pitam se kako smo uopće došli do toga?”To se mnogi pitaju. Jednostavan odgovor jest da je stranka za nezavisnost Škotska nacionalna stranka (SNP) 2011. osvojila većinu u lokalnom parlamentu, a vlada Ujedinjenog Kraljevstva prihvatila održavanje referenduma. Na papiru referendum je tek trebao biti formalnost za nastavak normalnog funkcioniranja Kraljevstva. Škotski nacionalizam nije prevladavao u novim, modernim vremenima. Političari zagovornici unije bili su uvjereni u sigurnu pobjedu. Prošle godine jedan je član britanskih laburista izjavio da je kampanja praktično već završila, da su ostali tek ranjeni koje “treba izbosti bajunetama”.
Živjet će od nafte
U Leith Walku, aveniji u Edinburghu, odvojeni su štandovi različitih zagovornika nezavisnosti. Tu su odvjetnici, učitelji, umjetnici, homoseksualci i nogometni navijači. Držeći transparent “Škotski Azijati za Da”, Aleem Farooq, rođen u Pakistanu, kaže da će nezavisnost pomoći Škotskoj u borbi protiv siromaštva, što je važno za imigrantsku zajednicu. SNP je tijekom kampanje pustio informaciju kako vlada u sklopu mjera štednje namjerava privatizirati zdravstvo, nakon čega je dodatno porasla želja za samostalnošću. Skeptici pak tvrde da je škotsko javno mnijenje tek malo više socijalističko u odnosu na ostatak Ujedinjenog Kraljevstva i da će nedostatak novca ugušiti nadu u pravednije društvo. No iz kampa za odcjepljenje poručuju kako Škotska u Sjevernom moru ima dovoljne zalihe nafte i plina te se može samostalno razvijati kao Norveška, jedna od najbogatijih zemalja svijeta.
Po uzoru na Norvežane, planiraju osnovati fond u koji će se ulijevati novac od prodane nafte, a sredstva zatim namjeravaju investirati u vrijednosne papire diljem svijeta. U slučaju poremećaja u gospodarstvu, taj bi novac služio za ublažavanje krize.Vrijednost prodane škotske nafte, plina i derivata iznosila je 30,3 milijarde funti 2012. godine, podatak je škotske vlade, prvi takve vrste. Od tog iznosa 12,8 milijardi prihod je od prodaje u drugim dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva, a ostalo je izvoz u svijet. No britanski Ured za proračunsku odgovornost, agencija za izradu analiza, tvrdi da će neto prihodi od nafte biti manji od neto transfera novca koji Škotska dobiva iz zajedničkog mirovinskog fonda.
„Cijeli ste život uplaćivali poreze i osiguranje u britanski fond kako biste imali pravo na mirovinu. Odcijepite li se, britanske se mirovine zaustavljaju, a one čine lavovski dio sadašnjeg fonda“, upozorio je bivši britanski premijer Gordon Brown, inače Škot. Odcjepljenje bi moglo dovesti do nesuglasica oko podjele izvora nafte u Sjevernom moru ali i dugova. Na referendumu će pravo glasa imati samo Škoti u Škotskoj, dok velik broj iseljenika neće moći sudjelovati. Kada je prije desetak dana objavljena anketa prema kojoj separatisti vode sa 51 prema 49 posto, što je bila prva ozbiljna naznaka raspada, nastala je panika u velikim bankama. Royal Bank of Scotland je najavio premještanje sjedišta iz Edinburgha u London. Krupni kapital, u strahu od promjena zakona i mogućih nepovoljnih odredbi u slučaju promjene uređenja, zaredao je s crnim prognozama za Škotsku u slučaju odcjepljenja.
Odlučit će žene
Švicarska banka USB priopćila je kako će škotski BDP pasti između 4 i 5 posto zbog premještanja bankarskog sektora u Englesku. Deutsche Bank vidi katastrofu, a naftna kompanija British Petroleum prijeti otpuštanjima.Stvoren je faktor straha koji bi trebao utjecati na neodlučne birače, ključne na ovako neizvjesnom referendumu. Osobito na žene koje, prema kući YouGov, čine većinu među neopredijeljenima. Jim Sillars, član SNP-a, ističe: “British Petroleum će u nezavisnoj Škotskoj naučiti što je to nacionalizacija, kao što je naučio u drugim zemljama koje nisu bile blage kao mi. A vi bankari, vaši su kockarski dani u kojima narod pokriva dugove dok ostvarujete profit, završili.
”Britanski guverner odbija svaku pomisao da Škotska zadrži funtu iako je to njena želja i, naravno, izvedivo baš kao što zemlje eurozone dijele euro. No različite fiskalne politike uz istu monetarnu politiku paraliziraju eurozonu i to je engleski argument protiv zajedničke valute. Škotska snižavanjem poreza namjerava privuci strane investicije, upravo ono što je radila Irska u godinama prije krize. U Dublinu strahuju da bi im nezavisna Škotska mogla postati konkurent.Pa ipak, velika nada u bolje škotsko društvo i snažni optimizam koji šire aktivisti za nezavisnost možda ipak neće biti dovoljni za pobjedu u četvrtak. No s ulica Edinburgha poručuju: “Ideja o nezavisnosti neće nestati. Doskora smo ondje.”
>> Škotski nacionalisti tvrde da će Škotska, zahvaljujući nafti, biti poput Norveške
>> Katolici za nezavisnu Škotsku, protestanti za Britaniju
Nemojte nikada potcjenjivati Engleze.Morate znati da su oni nama Hrvatima zagorčali život u dvije propale države i da to žele raditi i dalje,preko svojih ljudi ,a to su Pusićka,Jospović itd.,koji stalno mudruju u kontekstu regije.Iako je RH u EU, onii nas stalno svojom politikom i izjavama bacaju natrag,a iza toga stoje engleski interesi da opet ovladaju ovim prostorom preko Srba,koji su njihova isturena ruka.