U Međugorju mirno. Ni traga nervozi otprije desetak dana kada se pronijela vijest da će Vatikan odrediti sudbinu međugorskog svetišta. Zapravo, posve uobičajena gužva na obljetnicu ukazanja, kada se rijeke hodočasnika u to hercegovačko selo slijevaju sa svih strana dan uoči obilježavanja obljetnice.
I mi dolazimo večer prije. Autocesta iz Hrvatske nastavlja se na nedavno otvorenu autocestu u BiH, pa do Međugorja treba samo sedam, osam kilometara od izlaska s autoceste. Gužva na prilazu Međugorju te večeri bila je poprilična. Autobusi talijanskih, poljskih, slovenskih i drugih registarskih pločica, automobili, taksiji... Rijeka ljudi na pločniku ispred blještavo osvijetljenih suvenirnica koji idu prema crkvi.
Misa za misom
–Kamo će toliki ljudi sada, u 22 sata? – pitamo fra Marinka Šakotu, župnika međugorske župe sv. Jakova.
– Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Cijelu noć – kratko odgovara.
Oltar na otvorenom, a do posljednjeg mjesta sve je ispunjeno ljudima. Koliko ih ima? Teško je procijeniti. Kažu, oko 20.000. Nakon sat vremena na otvorenom, klanjanje se nastavlja u crkvi sv. Jakova sve do jutra. Završava u pet ujutro, kada počinje misa. I tako svakih nekoliko sati. Misa za misom. Prevode se na dvadesetak jezika.
Osim hodočasnika iz BiH i Hrvatske kažu nam da su hodočastili i oni iz Češke, Portugala, Brazila, Poljske, Kine, Kanade, SAD-a, Koreje, Vijetnama, Irske, Engleske, Francuske, Njemačke, Austrije, Slovačke, Slovenije, Italije, Indije, Ukrajine, Litve, Latvije, Belgije, Libanona, Španjolske, Meksika, Rumunjske i Šri Lanke.
– Kako znate tako precizno? – pitamo župnika.
– Svi svećenici, koji žele služiti misu, upisuju se u Knjigu evidencije u sakristiji. Ali moraju imati i preporučeno pismo, tzv. celbret svoga biskupa ili poglavara – kažu nam u međugorskom župnom uredu, pod čijim se budnim okom odvijaju sve aktivnosti u međugorskom svetištu.
Ni traga nekoj nervozi ili uzbuđenju bez obzira na velik broj hodočasnika. Sve su ispovjedaonice otvorene, redovi pred njima dugi, pa se na ispovijed čeka i više od sat vremena. Ispovijeda se i oko crkve. Ispred svakog svećenika na podu je pločica s obavijesti na kojem jeziku ispovijeda.
Žestoki napadi
– To je Međugorje danas i jučer. I tako već 34 godine. Ispovijed, pokora i molitva. A znate što je još važnije od toga? Obraćenje! To je najsnažniji događaj u životu svakoga vjernika. I u tome je snaga Međugorja – kaže nam međugorski župnik fra Marinko Šakota.
On ne želi komentirati i kalkulirati o svemu što se o Međugorju pisalo i govorilo proteklih dana. Dodaje samo kako ga je iznenadila količina i žestina napada.
– Uopće ne znamo koji je povod bio tome – kaže nam Šakota.
Vidioci Jakov Čolo, Ivan Dragićević i Marija Pavlović Lunetti molili su Veliča nakon mise, kao što su to činili i posljednjih nekoliko dana uoči ukazanja. Nimalo nisu zabrinuti zbog odluke iz Vatikana, koja će se odnositi na njihove nastupe u javnosti. Te odluke, premda je bučno najavljivana za jučer, nije bilo.
U Međugorju kao da su najmanje uzbuđeni zbog nje. Sve se odvija nekim svojim uobičajenim ritmom, pa današnja obljetnica ni po čemu nije bila drukčija od prošlogodišnjih.
Sto sve ljudi povjeruju to su izmislili da te pasivne krajeve izvuku iz one zabiti al sad se bogate na tudju nevolju. NAPRIJED LAKOVJERNI.