Prije osam mjeseci život su okrenuli naopako. Napustili su špedicijski posao u kojem su bili 10-ak godina i otvorili malu kavanu u središtu Innsbrucka. Niko i Stana Matanović, koji su prije više od 20 godina došli u Austriju, kažu, vremena za spavanje i za svoje troje djece više nemaju – a novca im uvijek nedostaje. Dok 43-godišnji Niko, rođen nedaleko od Tuzle, smatra da je EU prilika za Hrvatsku, njegova pet godina mlađa supruga, rodom iz Banje Luke, savjetuje nam da se na referendumu izjasnimo protiv EU.
Milijarde iz Europske unije
– Mislim da Hrvatskoj neće pomoći ulazak u Europsku uniju. Nama je Unija donijela samo krize. Bilo je puno bolje prije. Politika je i u Austriji i u Hrvatskoj farsa jer važne odluke ne donose ljudi koji razumiju posao nego oni koji veze s poslom nemaju. Europa nije raj, to su fantazije, no da se može nešto postići u životu, to je istina – kaže nam Stana perući čaše iza drvenog šanka. U tom je poslu kao doma. U ugostiteljstvu je od 17. godine. Niko je djetinjstvo proveo u Zagrebu, no život u Lijepoj Našoj mu ne nedostaje. Mala bračna kriza izbila je u mirnoj kavani s velikim "movingom", a sve to zbog Europske unije.
– Nemoj ti o politici, molim te! – poručio je Niko Stani te nastavio u pozitivnom tonu govoriti o Uniji, iako i on priznaje da nije sve bajno.
– Ja mislim da će u Hrvatskoj biti dobro jer će se sliti milijarde u državnu blagajnu, no više od 15 dana, pa ni za godinu dana kada pristupi Europskoj uniji, ne bih ostao u Hrvatskoj. Bolji je život u Austriji nego u Hrvatskoj, ali puno radimo. Možda mi i više zarađujemo, ali i puno više trošimo. Kriza je, naravno, i nas pogodila, no bez obzira na sve, mislim da je najteže zaposlenicima u nekim velikim tvrtkama koji preko noći mogu ostati bez posla. Srećom, mi smo sami sebi šefovi pa se lakše diše. Ali otkad radimo u svom kafiću, više ne spavamo. Prije smo znali tu i tamo otići van, zabaviti se, ali danas jedva imamo vremena za djecu. Ovdje se čovjek mora odlučiti hoće li novac ili vrijeme za djecu, a djeci ne može biti dobro nemate li novca. Moramo spajati kraj s krajem – kazao je Niko.
Dok nam priča o tome da Unija i nije loša, ispod šanka vadi domaću šljivovicu iz Slavonije, kaže da je to samo za posebne prilike. Od svog podrijetla nikada nije bježao, ali zbog toga je u Austriji znao pretrpjeti teške uvrede, pa i fizičke prijetnje.
– Događalo se da doživim neugodnost od neobrazovanih ljudi koji imaju nacionalističke poglede i o takvim stvarima često razmišljam. Čak sam razmišljao i o tome da svojoj djeci promijenim prezime kako ne bi prolazila ono što smo prolazili mi – iskren je Niko koji svojoj djeci pokušava osigurati bolju budućnost.
"Pa nije ovdje loše"
Otvaranjem kafića i novim poslovnim početkom svoj su život, kažu Matanovići, stavili na kocku, ali na kraju ipak ništa ne bi mijenjali. Ipak, dok Stana u mislima još uvijek odluta u rodni kraj, Niko o povratku ne razmišlja. Možda pod stare dane, na duži godišnji, jer nije u Innsbrucku loše, zaključuje.
EU DA !!! ali u nedjelju NE !!! dok ne romijen način i uvjete primanja nećemo mi prihvatit ropstvo samo tako