– To nije rat između kršćana i muslimana, već jednostavno rat između dobra i zla. Došao sam ratovati da to zlo više jednom prestane – kaže mi u telefonskom razgovoru Steven, pripadnik kršćanske brigade „Dwekh Nawsha" koja djeluje u Iraku.
Steven je došao iz Velike Britanije, a pridružilo se još nekoliko stotina boraca iz Zapadne Europe i SAD-a. Svi su se priključili dobrovoljačkoj jedinici kršćanske brigade u Iraku koja sada broji oko pet tisuća boraca. Smješteni su u pokrajini Ninawa.
– Imao sam tvrtku za prodaju nekretnina. Prodao sam sve, kupio jednosmjernu kartu i došao u Irak ratovati u kršćanskoj brigadi. Zašto? Zato što više nisam mogao gledati kako ubijaju ljude na mučki način – govori Steven koji je došao prvo u Dubai, a potom u kurdski grad Suleymaniya gdje je prošao vojnu obuku i uz pomoć Kurda stigao u dolinu Ninawa.
– Nisam plaćenik, već običan čovjek koji je sa sobom donio i novac da pomognem napaćenim ljudima. Ostat ću tu koliko bude trebalo. Nama je sada cilj osloboditi Mosul.
I Kurdi protiv kršćana
Masovni egzodus iračkih kršćana koji je pod prijetnjom ISIL-a počeo sredinom 2014. doveo je u pitanje postojanje jednog od najstarijih svjetskih kršćanskih zajednica. U susretu s ISIL-ovskim zlom kršćani su najprije ratovali uz borce pešmerge, pokušavajući obraniti Mosul. Međutim, tada su shvatili da se pešmerge bore isključivo za kurdske interese i da su kršćani na njihovim područjima nepoželjni jer se zbog golemog broja izbjeglica mijenjala struktura moći. Kurdi su se počeli bojati kako će jednog dana postati manjina na tom području te su počela neprijateljstva prema kršćanima. Tako im prijetio dvostruki progon – od ISIL-a, ali i od Kurda pa su se našli između dvije vatre. Odlučili su formirati svoju postrojbu, kršćansku brigadu „Dwekh Nwasha" i sami se pobrinuti za svoju zemlju, ognjište i opstanak. Kršćanska brigada nije paravojna formacija jer je osnovana je na inicijativu kršćanskog kluba zastupnika u iračkom parlamentu, koja je pokrenuta u lipnju 2014. nakon što je ISIL zauzeo veliki dio Iraka gdje su oni živjeli. Brigada je u sklopu iračke nacionalne garde koja ih naoružava i financira. Toj kršćanskoj brigadi priključili su se brojni vojnici koji su već ratovali na području Iraka.
Saint Michael, američki ratni veteran, koji je služio u američkoj vojsci u Bagdadu 2006. i 2007. vratio se ponovno ratovati u Irak, ali ovaj put kao kršćanski sveti ratnik, dobrovoljac. Michael je na leđima istetovirao "arkanđela rata" i kaže da rat protiv ISIL-a vidi kao biblijsku borbu između dobra i zla. Njegov je sunarodnjak 28-godišnji Brett koji je postao glavna figura u regrutiranju stranih boraca u redove kršćanske brigade. Ima tetovažu jurišne puške na lijevoj ruci, a na desnoj Isusovu krunu od trnja. Brett za sebe kaže da je "križar".
– Oni su teroristi, a mi smo borci za slobodu. Borimo se da bi ljudi ovdje mogli živjeti u miru, da bi mogli živjeti bez progona i kako bi mogla zvoniti crkvena zvona – kazao je Brett koji je već za sada uspio regrutirati 50-ak ljudi iz SAD-a, Velike Britanije, Kanade i ostalih europskih zemalja koji imaju vojno iskustvo. Jedan od njih je i Toni iz Škotske, koji se početkom mjeseca priključio kršćanskoj brigadi. Već prije htio je doći i ratovati u Iraku, međutim nije mogao niti u šijitske niti sunitske brigade. Jedini koji su ga htjeli primiti u svoje redove je PKK, kurdska militantna skupina, koja je u Europi stavljena na listu terorističkih skupina.
– Bojao sam se ako preživim rat, da ću biti zatvoren kad se vratim u svoju zemlju ako ću ratovati u redovima PKK. Ostat ću tu koliko će trebati i nadam se da ćemo uz pomoć iračke vojske i Kurda osloboditi Mosul. Brigada je svakim danom brojnija i jača – naglasio je Toni.
Iako se za sada Vatikan nije još službeno oglasio o prvoj kršćanskoj brigadi na Bliskom istoku koja za cilj ima borbu protiv boraca Islamske države, mišljenja u kršćanskim krugovima su podijeljena. I dok u zemljama Bliskog istoka, primjerice Libanonu, Siriji, Iraku, Jordanu i Egiptu podržavaju kršćansku brigadu te joj se masovno priključuju i financiraju, na Zapadu su još uvijek suzdržani.
Don Anton Šuljić, katolički publicist, smatra kako s moralnog motrišta nisu opravdane nikakve kršćanske milicije niti vojske.
– Crkva je tu gorku cijenu već u povijesti platila i ne ponosi se tim razdobljem svoje povijesti. Ako je nešto s civilnog područja i s područja pravde nužno – kao što se čini nužnim obraniti se od ISIL-ovih suludih napada – tada to nikako ne bi smjelo imati predznak kršćanskog i vjerskog, nego pravedne i nužne obrane vlastite slobode i integriteta. To što bi formiranje bilo kakve vojske s kršćanskim predznakom moglo dodatno pogoršati stanje kršćana na Bliskom istoku samo je dodatni uteg na vagi. Ipak, ono što bi svakako valjalo izbjegnuti jest formiranje bilo kakvih vojski s vjerskim predznakom – istaknuo je don Šuljić koji se boji kako nas to sve uvodi u suludi tzv. vjerski rat, premda je nezamislivo da bi istinska vjera mogla bilo s kime ratovati.
– Kako kršćanska, tako niti islam, niti bilo koja druga religija ništa ne bi smjele imati s agresivnošću, a kamoli s ratom. Ludost i mržnja izraz su dijaboličnosti i nemaju apsolutno ništa ni s kojom vjerom. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da pripadnici ISIL-a ubijaju i muslimane. Ta mahnitost usmjeruje svoju mržnju na sve. Ono što se dogodilo koptskim kršćanima u Libiji prokazuje njihovu militantnu mržnju prema svem zapadnom i drukčijem koje, doduše, nosi kršćansko ime, no ta je mržnja sveopća. Zato bi na nju valjalo odgovoriti isključivo s civilnog, društvenog područja, a tom se, vojnom ili kakvom drugom odgovoru, nikako ne bi smjelo dati religiozno ime. Osobito ne kršćansko. Ako nas je Krist išta naučio, naučio nas je kako da umremo, a ne kako da ubijamo. Ubijeni Kopti i za nas katolike istinski su mučenici, a to znači sveci najvišeg ranga jer su svoje živote dali za Krista. A sveci svoje krvnike imaju moć obratiti. To je jedini kršćanski stav i odgovor na agresiju i prijetnju. Drugo pripada državama i društvima – zaključio je don Anton Šuljić.
Iračka crkva uz brigadu
Crkva u Iraku potpuno podržava osnivanje te kršćanske brigade i dolazak stranih boraca iz cijelog svijeta. Dokaz tome je i što borci brigade „Dwekh Nawsha" imaju bazu u samostanu u Alqoshu (sjeverno od Mosula), u jedinom kršćanskom mjestu koje nije palo pod kontrolu ISIL-a. Iako su kršćani na Bliskom istoku bili opsjednuti vjerskim sektama i etničkim identitetom, ujedinila ih je borba za opstanak protiv najvećeg neprijatelja čovječanstva, ISIL-a. U brigadi su pravoslavci, protestanti i rimokatolici. Isto tako, u kršćanskoj brigadi ne ratuju samo muškarci već i velik broj žena. Jedna od njih je i Libanonka Maria koja nije previše dvojila da ode na ratište.
– Stigla sam u dolinu Ninawa prije mjesec dana i priključila se brigadi. Nisam imala više što čekati jer nama kršćanima prijete sa svih strana – govori Maria koja je svoje lice sakrila crnom kapuljačom u strahu za njezinu obitelj koja je ostala u Libanonu.
– I kod nas u Libanonu ima ISIL-a. Ali ondje se nisam mogla pridružiti u borbi protiv njih. Protiv njih jedino ratuje Hezbollah, a oni ne primaju žene borce – kazala je Maria koja je otkrila kako u brigadi ima oko 50 žena iz različitih zemalja. Neke kuhaju, neke peru, ali većina ih ide u borbu.
– Država ne smije prihvatiti da se njezini građani upliću u bilo kakav rat, bez obzira na motive. To je jedino načelo koje prihvaćam. Ako se povede rasprava o tome koji su ciljevi ispravni, a koji nisu, onda će se doći do toga da će početi arbitražna politička diskusija što nam je simpatičnije, a što nije. Ako se ne dopušta da se ljudi bore za kalifat, ne treba dopustiti niti da se bore bilo za što drugo – kaže politički analitičar Žarko Puhovski koji se protivi bilo kakvom uključenju stranih boraca u rat u druge države, kako u Ukrajini tako i u redovima kršćanske brigade u Iraku.
– Načelni stav mora biti da se građanima zabranjuje ubijanje osim u potpuno izvanrednim situacijama kada je država napadnuta. Prema tome, zabraniti sudjelovanje u bilo kojem ratu. Nemam ništa protiv toga da se država sa saveznicima uplete u rat ondje gdje treba pomoći onima koji su u opasnosti. Ali sam protiv toga da postoje privatni ratovi. Ostaviti rat privatnicima da odlučuju kada će ići u rat, a kada neće dovest će do toga da će oni u rat uvući države. Evo, uzmite primjer s Ukrajinom. Hrvati su otišli ratovati na tu frontu i oni impliciraju državu i uvode je u tu igru – naglasio je Puhovski koji je uvjeren kako će pripadnici ISIL-a imati još više razloga da krenu žešće protiv kršćana.
– Uvela se praksa ubijanja i s tim treba biti strašno oprezan. Pogotovo država koja je imala iskustva s takvim ratom kao što je Hrvatska. Ona treba biti negativno nastrojena prema svakom pokušaju da se ratuje ako doista nije baš neizbježno – kaže Puhovski.
Vijest o osnivanju kršćanske brigade u Iraku naišla je na neodobravanje u arapsko-islamskom svijetu. No, činjenica je da su kršćani u Iraku, od američke invazije 2003., ostavljeni na milost i nemilost. Od tada je Irak od 2003. napustilo više od milijun kršćana što nitko nije pokušao zaustaviti. Hoće li osnivanje kršćanske brigade konačno biti dobra ili loša odluka, vrijeme će ubrzo pokazati. Jer kršćanska brigada naveliko se sprema za oslobađanje Mosula.
>>Austrijski model islama: Nema više financiranja džamija i medresa iz Turske i S. Arabije
>>Otkriven identitet 'Jihadi Johna'
>>ISIL: Italiju ćemo zatrpati sa 500 tisuća izbjeglica
Nadam se da nijedan Hrvat nikad neode tamo da se bori , ako hoće da se borite borite se ovih koji podrivaju Hrvatsku državu tj "hrvatske" vlade.