Povod je bio sličan – u američkom Fergusonu policajci su lani ubili mladog crnca, u Baltimoreu su pak drugom slomili vrat vozeći ga u kombiju bez pojasa, a onda mu nisu pružili pomoć pa je rezultat bio isti. Prosvjedi su buknuli u oba grada.
Ovo nije Ferguson
No tu staje sličnost i počinje kompleksna priča o SAD-u, rasi, kriminalu i siromaštvu, uz dozu politike. Baltimore, gdje je jučer četvero policajaca službeno optuženo za ubojstvo Freddyja Graya, nije Ferguson. Nerazmjer crnačkog stanovništva u Fergusonu i bijele policije u Baltimoreu ne vrijedi.
– Gradonačelnica i načelnik policije su crnci – govori nam Omišanin Ante Vulić, liječnik na poslijedoktorskom usavršavanju u prestižnoj Bolnici Johna Hopkinsa. Do prije pola godine, i guverner države Maryland, utvrde demokrata, bio je crnac. Sada je bijelac. Republikanac.
– Prvi dan prosvjeda, nakon Grayova sprovoda, policija, koja je pod ingerencijom grada, ostavila je prosvjednike da se "ispušu" na starom šoping-centru. No tada je u priču ušao guverner kojemu je stalo da dokaže da demokratska vlast ne valja. On je pak poslao vojsku, Nacionalnu gardu, premjestio stožer iz glavnog grada i "preuzeo situaciji". Sve to smatram političkim manevrima. A ovo nije rasni, već prosvjed izrastao iz neimaštine. A nerede su radili rijetki, oni koji će pronaći bilo koji razlog da se potuku i ukradu – kaže Vulić.
Dva grada u jednom
Više od podjele po rasi, Baltimore osjeća i fizičku podjelu na siromašne i bogate. Ta crta ide - ironično - Avenijom Martina Luthera Kinga. Uzroci se traže u povijesti, od urbanističkog stvaranja izoliranih dijelova do propasti industrije.
– Rasa ima i nema utjecaja. Segregacija postoji, ali je ekonomska. Crnci jesu diskriminirani, ali zato što su siromašni. Život je to u izoliranim zajednicama, s "uzorima" koji se vežu uz kriminal i drogu. Djeca bogatijih, obiju rasa, idu u privatne škole, no djeca siromašnih cijeli će život provesti u okruženju bijede. Siromaštvo i stavovi tako se ponavljaju iz generacije u generaciju – kaže Ante te dodaje: – Da, lijepo je imati ustanovu poput Johna Hopkinsa, ali ljudi koji žive s druge strane ulice nemaju tu što tražiti. S nestankom tradicionalne industrije, nestao je i posao. Lijepo je imati biotehnološke tvrtke, ali ovdje ne živi radna snaga s tim kvalifikacijama već se uvozi visokokvalificirana radna snaga iz Indije i Kine.
Perpeturiraju se i sterotipi kod kojih je teško razabrati uzrok i posljedicu. Iako čine tek 12 posto stanovništva SAD-a, u zatvorskoj populaciji 40 je posto crnaca. Policija tri puta češće zaustavlja crnce u vozilu.
– Policija je ovdje izgubila sav kredibilitet – kaže Ante. Od 2011. isplatili su šest milijardi dolara odštete građanima zbog "prekoračenja ovlasti", odnosno - nasilja. – Lani su tražili nova vozila, i to crna, umjesto dosadašnjih bijelo-plavih, kako bi djelovali opasnije – kaže.
No zašto su prosvjedi izbili sada, pitamo Antu. Policija mlati godinama, posla nema, očaj nije od jučer...
– Nagađam, ali razlog bi mogle biti kamere na mobitelima. Nasilje je sada dokumentirano – kaže Ante.
>>Baltimore u plamenu: U neredima ozlijeđeno 15 policajaca, uhićeno 27 prosvjednika
>>Tisuće prosvjednika zbog još jednog nerazjašnjenog ubojstva Afroamerikanca F. Greya (25)
nema mi draze nego kada nasi novinari, od kojih vecina nikada nije krocila van starog kontinenta, pisu o americi i njihovim problemima umjesto da pisu o nasima i primjerice skupu zajednistva odrzanom jucer u zagrebu. ali evo za gospodu novinare par smjernica o americi. problem 1) zdravstvo = svedeno na cisti biznis sto i gospoda u nasoj vladi zele uvesti u hrvatsku. ako mozes priustit dobro osiguranje, super ti je. ako ne mozes, vrlo vjerojatno ces zavrsiti u kakvom prosvjedu. problem 2) edukacija = kao i zdravstvo edukacija je dostupnija sto vise novca imate, s tim da nakon prvih deset godina skolovanja u najdostupnijim skolama imate znanje i moc razlucivanja hrvatskih petasa. problem 3) nerazmjer bjelacke sa crnackom kulturom. u americi ne postoji vise rasizam koji se temelji iskljucivo na boji koze. on se temelji na kulturnim razlikama u koje spada i takozvani 'street cred'. a sada mozemo razglabati o takozvanom 'siromastvu'. u americi svatko tko zeli raditi moze dobiti posao pa makar u mcdonaldsu. zapravo, za razliku od nas hrvata, posao na crpkama, trgovackim centrima i slicnim pretezno je 'rezerviran' za one koji nisu imali srece skolovati se. s tim poslom mozete priustiti pristojan stancic, automobil, internet, kabelsku...dakako, ako cete raditi odredjen broj sati. medjutim, ako vam street cred i ponos brane raditi te poslove, sigurno da je najlakse kriviti svakoga osim sebe. takvih, nazalost, imamo i u hrvatskoj.