Da je Islamska država kaotična i nasilna skupina fanatika, kakvom je mnogi smatraju, ne bi postigla ni djelić onoga što je danas. Nasilna jest, no nema govora o kaosu i pukom fanatizmu. Umjesto toga, Zapad pred sobom ima odlično logistički organiziranu skupinu koja postoji više od 20 godina, što je dulje nego se Zapad obračunavao s nacizmom, a skupinu se najbolje može razumjeti analizirajući njezinu snažnu i koherentnu ideološku matricu te programe i priručnike s detaljnim opisom postupaka kako postići cilj – osnovati globalni kalifat.
Na dinaru slika globusa
Govori to novinar britanskog BBC-ja Andrew Hosken, reporter koji je sve to vrijeme izvještavao s Bliskog istoka i iz prve je ruke doživio rađanje nasilne skupine i njezinu transformaciju u globalnu prijetnju čiji je rast i ambicije odražavala i promjena imena: u Iraku su se 2004. zaogrnuli plaštom Al-Qa'ide, potom krajem 2006. postaju Islamska država Iraka, pa mijenjaju naziv u ISIL (Islamska država Iraka i Levanta), pa ISIS (Islamska država Sirije i Iraka) i sada su Islamska država. U svojoj knjizi "Carstvo straha", koju je u Hrvatskoj izdao Večernji list, Andrew Hosken minuciozno rekonstruira nastanak Islamske države te njezine vođe, a kronološki su to Abu Musab al-Zarqawi do 2006., potom Abu Omar al-Baghdadi (iz Bagdada) do 2010. te sadašnji vođa Abu Bakr al-Baghdadi, i razbija brojne zablude o njima.
Jedna od najčešćih jest ta da je riječ o relativno novoj organizaciji. No, korijeni Islamske država sežu u 1999., kad je osnovan logor za obuku džihadista u Afganistanu Tauhid va'l džihad, "Monoteizam i džihad", no ideološka baza nasilja koje se proteže do danas začeta je tri godine prije u jordanskom zatvoru. Ondje je zbog posjedovanja droge i seksualnog napada kaznu služio Abu Musab al-Zarqawi, osnivač Islamske države. Za razliku od današnjeg vođe Al-Baghdadija, za kojega su američke tajne službe bile uvjerene da ne postoji ili da ga utjelovljuje glumac, Jordanac Al-Zarqawi nije tajna.
Izvještaji upućuju na to da je bio ulični lopov i nasilnik, rođen 1966. Zeleni čovjek iz grada Zarqa (Al-Zarqawi), kako su ga zvali zbog tetovaža koje će pokušati ukloniti klorovodičnom kiselinom, napustio je školu, pio i u upadao u tučnjave, do osobne transformacije nakon zatvorskog susreta s Abu Muhammadom al-Maqdisijem, jednim od najutjecajnijih islamskih učenjaka. Tada nastaje ideološka podloga organizacije koja demantira još jednu zabludu – iza Islamske države stoji vrlo jaka dogmatska i filozofska podloga, a nikako ne impulzivna akcija. Od Al-Maqdisija je 23-godišnji Al-Zarqawi naučio sve o salafizmu i potrebi da se islam očisti od "kontaminacije nastale kolonizacijom Bliskog istoka od europskih sila poput Velike Britanije i Francuske". Sustavni je to plan koji je opisao drugi fundamentalistički učenjak Sayyid Qutb. U knjizi Prekretnice iz 1964. Egipćanin Qutb založio se za džihad, sveti rat ne samo za obranu islama nego naposljetku kao način uspostave šerijatskog zakona diljem svijeta.
– Na dinaru, valuti koju je uvela Islamska država, ne nalazi se slika kalifa, kako bi neki pomislili, već globusa – govori Hosken.
Qutb je tvrdio da "zapadni čovjek" nije u stanju predvoditi čovječanstvo jer je "nesposoban predočiti zdrave vrijednosti". To mogu samo islam i šerijatski zakon, ali najprije muslimanska zajednica "mora biti obnovljena u svojem izvornom obliku". A ta bi obnova po Al- Maqsidijevu planu, koji je preuzeo Al-Zarqawi, imala jasan vremenski okviri: buđenje (2000. – 2003.), otvaranje očiju (2003. – 2006.), dizanje na noge (2007. – 2110.), pad režima, (2010. – 2013.), proglašenje kalifata, odnosno Islamska država (2013. – 2016.), potpuni sukob (2016.) te konačna pobjeda do 2020.
– Neke se godine jezovito preklapaju sa stvarnim događajima, no smatram da je Arapsko proljeće ipak bilo puka koincidencija – smatra Hosken.
Prijelaz iz organizacije u pravu državu datira još iz 2006., iako je Zapad tada to većinom ignorirao. Ubojstvom Al-Zarqawija, vodstvo preuzima Abu Omar al-Baghdadi, bivši majstor za popravak uljanih peći i pravi otac države. U svom je inauguracijskom govoru proglasio osnivanje Islamske države Iraka riječima da su "odlučni da islamu utemelje državu u kojoj će odlučivati u skladu s njegovim zakonom" te najavio državu koja će se prostirati od Kine do Španjolske.
Upravljanje divljaštvom
Metode postizanja svjetskog kalifata opisane su u knjizi pod nazivom Upravljanje divljaštvom 2004. i koja jezivo opisuje terorističku strategiju koju su primjenjivali Al-Baghdadi i prethodnici, među njima i Al-Zarqawi. On je 2001. prešao u Irački Kurdistan i započeo vladavinu terora, usmjerenu i protiv zapadnjaka čije su taoce već tada brutalno ubijali, ali prvenstveno protiv šijita. Izvještaj humanitarne udruge Human Rights Watch iz 2003. kaže da je "nekim zarobljenicima prerezan vrat, a drugima je odrezana glava; tijela su unakažena, uklonjeni su spolni organi".
Sve su te metode u skladu s naputcima u knjizi Upravljanje divljaštvom, u kojoj se cijela nasilna filozofija skupine koja je rat proširila u Europu, sažetima u jednoj rečenici: "Najgnusnija razina divljaštva još uvijek je za nekoliko stupnjeva manje gnusna od stabilnosti pod poretkom nevjerovanja."
Upoznajte pozadinu terora - Detalji o usponu najmoćnije terorističke organizacije modernog doba
>>Njemačka u Siriju šalje 1200 vojnika spremnih za borbu s ISIL-om i pomoć Francuskoj
>>Bez rušenja ISIL-a nema zaustavljanja izbjeglica
Doći će do Kine, a onda će ih Kinezi pojesti. Doslovce.