Odlazak Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića najskuplje će, izgleda, platiti predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Mediji u proračunatom, pedantnom, pa čak i štreberski pripremljenom premijeru Andreju Plenkoviću ne nalaze odveć novinske robe, a mladi novi šef SDP-a Davor Bernardić nikoga previše i ne zanima.
Predsjednica u nedostatku dvojice ovnova na brvnu, kako je sam Karamarko svojevremeno na neki način opisao svoj i Milanovićev odnos (jer Bernardić Plenkoviću piše “ljubavna pisma”), ne može širiti svoje poznato zajedništvo i glumiti arbitricu pa njene mane i krivi potezi sve više dolaze do izražaja.
Predsjedničin novogodišnji put u SAD (potpuno nepotrebno) pretvorio se u prvorazredni skandal, a najviše kisika tom plamenu udahnuto je upravo s Pantovčaka.
Tko god je na Pantovčaku (a možda i sama predsjednica) mislio da će hrvatska javnost, u prvom redu medijska, biti namirena s nekoliko bezobrazno šturih informacija da će Kolinda Grabar-Kitarović od 1. do 7. siječnja 2017. godine boraviti u SAD-u, taj je pošteno podcijenio institut predsjednice.
Prvo, podcijenio je činjenicu da je to javna funkcija i da javnost (koja je predsjednicu najvećim dijelom i birala na Pantovčak) ima pravo znati u kojem svojstvu (službenom ili privatnom) predsjednica “boravi u Americi”.
Vrijeme novogodišnjih blagdana, budimo iskreni, i nije udarno vrijeme za službene posjete i mediji su se s pravom upitali je li predsjednica o trošku poreznih obveznika zapravo u Ameriku otputovala privatno.
Objašnjenje da je predsjednica u SAD-u razgovarala s budućim pripadnicima administracije novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa, ali da sukladno njihovoj želji (jer još formalno nemaju funkcije) ne može otkrivati s kim se točno sastala, posebno je uvredljivo za hrvatsku javnost.
Drugo, hrvatsku predsjednicu ne biraju američki kongresnici, ni Trumpovi ljudi ni Amerikanci, nego hrvatski građani.
Ako predsjednica odlazi na službeni put u Ameriku, a nakon tog službenog puta hrvatskim građanima nema što reći osim da se sastala s ekipom koja će činiti buduću Trumpovu administraciju i još sve garnira vječitom temom o ukidanju viza te o dvostrukom oporezivanju, onda svatko ima pravo sumnjati u prirodu tog putovanja.
Možda je Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova, jučer u TNT-u televizije N1 dao i najbolju definiciju predsjedničina putovanja; to je bio privatni put sa službenim kontaktima. Vjerojatno je Kovač pogodio u sridu.
Da se predsjednica nije tako trudila štiti privatnost američkih sugovornika, pa da je priopćeno da u SAD ide lobirati u trenutku između dviju administracija, afera ne bi poprimila ni približno ovolike razmjere. Barem bi se u startu znalo što je povod putovanja u Ameriku, a ne da se ta objašnjenja cijede u neformalnim razgovorima.
Naposljetku, izjava predsjednice da Hrvatska mora biti sukreator američke vanjske politike pregorda je i za znatno veće države od Hrvatske. Lijepo je što predsjednica ne želi voditi sljedbeničku vanjsku politiku, nego je želi stvarati, ali treba prvo skočiti pa reći hop.
Zaključno, ako je predsjednica u SAD-u izlobirala dobre stvari za Hrvatsku, nažalost, one su sada u sjeni afere koje nije trebalo biti.
>> Otkrivamo zašto je Kolinda Grabar-Kitarović produljila boravak u Washingtonu
Sprdačina