Prije 24 godine Mladen Ivanić kao komunistički političar i srpski član Predsjedništva Socijalističke Republike BiH predao je dužnost prvim demokratski izabranim vlastima. Ponovno se vratio u Predsjedništvo BiH 2014., nakon što je na izborima porazio Željku Cvijanović iz Dodikova SNSD-a. Nakon godina sukobljavanja najavljuje zaokret u odnosima Srba, Bošnjaka i Hrvata u BiH.
:: Kakav je osjećaj ponovno biti u Predsjedništvu, koja su očekivanja, iskušenja?
Ovo je sada još veći izazov jer je struktura zemlje drukčija, pravila su drukčija, a Predsjedništvo u ovom sazivu danas objektivno oko sebe okuplja tri jake političke osobe. Gospodina Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, a rekao bih – i mene. Dugo smo nazočni na političkom nebu BiH i očekujem da ćemo napraviti pomak naprijed.
:: Gdje vidite taj prostor?
Kada su u pitanju bošnjačko-srpski odnosi, mislim da su Bošnjaci shvatili da nije moguće uništiti Republiku Srpsku (RS) iako je u prvim godinama od potpisivanja Daytona to bio politički cilj. S druge strane, Srbi su shvatili da nije realno očekivati raspad BiH u nekom skorom razdoblju. To je vrlo pozitivno. Ti krupni ratni ciljevi ostavljeni su po strani, a ostaje pitanje praktičnog, boljeg života. Tu promjenu bi trebali očitovati tako što bi u javnosti govorili o stvarima o kojima se slažemo, a ne da trujemo javnost stvarima o kojima se ne slažemo. Brzi dogovor je moguć oko ekonomskih tema. Sumnjam da ćemo krupna politička pitanja biti u stanju brzo rješavati.
::Spomenuli ste bošnjačko-srpske odnose. Zaobišli ste Hrvate?
U ovom kontekstu ne, zato što mislim da hrvatsko pitanje nije riješeno i potreban mu je drukčiji pristup...
:: Vratit ćemo se na hrvatsko pitanje, ali hoće li suradnja s gospodinom Izetbegovićem biti bolja budući da vaša stranka ima sporazum s Izetbegovićem, dok je pak Čović bliži Dodiku?
Apsolutno ne mislim da će to opterećivati odnose. Najvažnije je da Vijeće ministara, s obzirom na početna razmimoilaženja i politička pozicioniranja, sada definiramo zajedno. Sve uvjete za to imamo. Odmah nakon konstituiranja Zastupničkog doma Parlamenta BiH bit će jasno da su Stranka demokratske akcije, Demokratska fronta, Savez za promjene i HDZ BiH parlamentarna većina. Nakon toga ne očekujem nikakve probleme u komunikaciji između sebe i gospodina Čovića. Kada treba očekivati mandatara? Za mandatara smo spremni danas, ali mislim da će biti imenovan kada se izabere predsjednik FBiH. Očekujem da mandatara doznamo najdalje do kraja prosinca.
:: Kako ste razumjeli poruku predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da je njegova stranka bliže odustajanju od Vijeća ministara?
Mislim da je Dodik shvatio da nema većinu i da ne može biti u Vijeću ministara. Izgubio je tu političku bitku, ali je javnosti uputio poruku kao da ne želi ući u Vijeće ministara i uzeti mrvice od Bakira Izetbegovića. Istina je, međutim, da je snažno želio ući u vlast.
:: Postoji li nešto na što ste pristali kao ustupak bošnjačkim strankama? Ja ne vidim ništa.
:: Ni dva nova državna ministarstva koja gospodin Dodik spominje... To uopće ne postoji.
:: Je li istina da ćete prenositi nadležnosti RS-a na državu BiH?
Nijednog prijenosa nadležnosti, nikakvih novih ministarstava na razini države neće biti u četiri godine. I moram reći da je to čista laž. To što piše u programu Demokratske fronte Željka Komšića, to je njihovo pravo. Međutim, moram reći da od toga Dodik stvara loše ozračje oko nas. Istina je da neće biti nijednog novog ministarstva na razini BiH.
:: Je li sada gospodinu Dodiku olakšana politička pozicija, što je i izjavio, s obzirom na to da neće biti u Vijeću ministara?
Ne znam što je točno mislio, ali pretpostavljam da će njegova stranka biti protiv reformi.
:: Možda je mislio na to da neće imati ukupnu odgovornost za stanje?
Dodik u suštini funkcionira na stvaranju straha. Dobar dio međunarodnih institucija inzistirao je da Dodik ostane u vlasti zbog straha da je on u stanju stvarati problem. Strah od stvaranja problema njegov je ključni politički argument. Zato sam ja poručio da Dodik nije jedini koji može praviti probleme. Može i Ivanić blokirati svaku odluku i tražiti izjašnjenje Narodne skupštine RS-a.
:: Hoćete li praviti probleme?
Ako imate tri takve vizije, vrlo je teško naći zajedno rješenje. Važno je da je EU toga svjestan
Nemam namjeru ako ne bude suštinskih prijepora. Ako me gurnu u to, neću se libiti.
:: Vidite li mogućnost približavanja stajališta dviju grupacija SNSD-a i SDS-a i suradnje s Dodikom?
Na nacionalnim pitanjima mislim da se to mora dogoditi. Ja sam spreman za suradnju. Na to me obvezuje odgovorna nacionalna politika. Nijednom nisam rekao da nisam spreman. Ali, ako vas netko stalno optužuje da ste izdajnik, što je cijelo vrijeme Dodikova priča, onda baš ne vidim da je zainteresiran za suradnju. Prije bih rekao da je zainteresiran za sukob. A i ja sam spreman za sukob ako ga budu tražili. Moja je želja suradnja, da se o svim ključnim temama konzultiram s predsjednikom RS-a. Ali očekujem i od njega tu spremnost.
:: Slučaj Šešelj probudio je aveti prošlosti, Haaški sud gurnuo je vruć krumpir Srbiji i Srbima, što je onda poremetilo odnose Hrvatske i Srbije. Kako gledate na ovaj slučaj?
Hrvatska je nepotrebno okrenula oštricu prema Srbiji jer nije ona odlučivala o Šešelju nego Haag. U pitanju je naprosto pogrešna adresa. No istina je da slučaj Šešelj predugo traje – 12 godina i cijelo to vrijeme on je u zatvoru. Srbija nije uključena u taj slučaj niti je vlast blagonaklona prema Šešelju. Jednostavno, potrebno je pokazati razum i spustiti loptu.
:: Ali u rezoluciji Europskog parlamenta i po istupima političara iz Hrvatske očekivala se reakcija Beograda na Šešelja, koji ga je uglavnom ignorirao!?
Mislim da je to pametna odluka.
:: Kako gledate na novu politiku RH prema BiH u kojoj oporba i vlast traži da Hrvati postanu ravnopravni?
Hrvatska je jedan od najvažnijih susjeda te ona, s obzirom na članstvo u EU, ali i Srbija koja je na tome putu, mogu najviše pomoći BiH. To je potpuno prirodno. Hrvatska bi mogla biti najvažniji lobist u EU za sve zemlje zapadnog Balkana. To bi i njoj bilo od iznimnog značaja. Hrvatska je i prirodno zainteresirana za sudbinu Hrvata u BiH.
:: Gospodine predsjedniče, kako popraviti položaj Hrvata, riješiti hrvatsko pitanje? Dominantan dio hrvatske politike zagovara uspostavu većinske hrvatske federalne jedinice. Je li takvo što realno?
To je kontroverzna tema. Uistinu mislim da postoji hrvatski problem, ali nisam siguran da su Hrvati do kraja definirali što zapravo hoće. Razgovarao sam s većim brojem ljudi i shvatio da je dio Hrvata za posebnu federalnu jedinicu, a dio je protiv jer bi bio izvan nje i izgubio šansu za opstanak. To je neka vrsta podjele koju treba prevladati. Još sam prije u razgovorima o konstitutivnosti naroda zagovarao da FBiH bude temeljena na ravnopravnosti Bošnjaka i Hrvata. Pri tome se mora voditi računa o pitanjima koja se tiču identiteta naroda, obrazovanja i proračuna. Mislim da bi jedna većinska hrvatska županija unutar FBiH s jasnim nadležnostima u ovim pitanjima, utjecaju na proračun FBiH i zakonodavstvu o identitetu, mogla biti odgovor. No, morate razumjeti da se kao netko tko dolazi iz RS-a bojim rušenja Daytonskog sporazuma. Prije svega zbog toga što u tome slučaju RS ne bi imala što dobiti. Koliko je u tome smislu važno promijeniti izborna pravila kako brojniji Bošnjaci više ne bi imali mogućnost nametati političke predstavnike Hrvatima? To je objektivno stvorilo negativne posljedice i zato mi je drago da se u ovom izbornom ciklusu to promijenilo. Zbog toga sam uvjeren da bi ta jedna županija onda mogla biti osnova i za izbor člana Predsjedništva. Takvo što Hrvate bi relaksiralo i jamčilo stabilnost Federacije BiH. Maloprije ste rekli da nije vrijeme za rušenje Daytona, ali je li za dogradnju budući da smo svi svjedoci brojnih opstrukcija koje generira? Razumni ljudi u svakom sustavu naći će načina da pronađu rješenje, pa i u daytonskom. Ako govorimo o Hrvatima koji žele mijenjati uvjete u kojima žive, ja sam spreman za to, ali uz uvjet da nije na uštrb RS-a. Gdje pronaći dodirne točke između triju vizija zemlje budući da Hrvati traže neku vrstu entiteta, Srbi žude za odcjepljenjem, a Bošnjaci zagovaraju unitarnu državu u kojoj bi bili dominantni.
:: Može li EU pomoći u pronalaženju rješenja?
Ako imate tri takve vizije, vrlo je teško naći zajedno rješenje. Važno je da je EU toga svjestan i sada to ostavlja po strani, a u prvi plan stavlja reforme koje vode ekonomskom oporavku. Nova britansko-njemačka inicijativa ima potencijala pokrenuti BiH, ali se nažalost može izgubiti u administraciji Bruxellesa. Naročito ako se pojedine zemlje budu osjećale zapostavljene u realizaciji plana.
:: Ali što je s pitanjima koja godinama opterećuju BiH, prije svega slučaj Sejdić-Finci?
To ćemo riješiti vrlo brzo ako ima političke volje. To je pitanje prije svega za gospodu Izetbegovića i Čovića. Da sam na mjestu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, ne bih imao ništa protiv da postoji izborna jedinica koja traje jedan dan dok se ne izabere hrvatski član Predsjedništva ili pak jedna županija s hrvatskom većinom. To je prirodna želja naroda koji je malobrojniji, da ima institucionalni i zakonski okvir koji ga čuva.
:: U Sarajevu je dominantna priča da bi takvo što vodilo raspadu BiH?!
Ne! To su mantre koje nemaju nikakve veze s realnošću. Evidentno je da bi u toj hrvatskoj jedinici bilo puno enklava zbog međusobne nepovezanosti i nemoguće je da bi takvo što vodilo raspadu. To je nemoguće.
:: Vidite li smisla u tvrdnjama da Rusija uvlači BiH u prostor krimskog scenarija?
Ne.
:: Zašto?
Da je Rusija imala tu želju, svojedobno bi ostavila svoj vojni kontingent u okviru mirovnih snaga SFOR-a.
:: Ali Rusija ima ozbiljne ekonomske investicije i interese u RS-u vezane za naftu?
Ekonomski, ali i politički interesi posve su prirodni. Svaka zemlja nastoji imati bolje ekonomske veze sa što više zemalja. To hoće i Rusija. To je i naš interes. Ja tome zato ne dajem veliko značenje. Nije u redu od ‘velikih’ da nas na Balkanu dovode u situaciju ili-ili. Za nas je svrstavanje na bilo koju stranu katastrofalno i za nas je izbor i-i. Kada je realno očekivati BiH u EU? Kao šef diplomacije BiH rekao sam 2003. da bih bio sretan da se to dogodi između 2015. i 2020. Jedanaest godina poslije toga kažem da je realno da se to dogodi 2025. Mislim da možemo kandidacijski status dobiti u prvoj polovici mandata.
:: A članstvo u NATO-u?
To je tema koja je, posebno za nas iz RS-a, osjetljiva. Nije realno očekivati da će neki srpski političar glasovati za NATO dok Srbija nije tamo. To bi u načelu značilo da smo mi spremni jedni na druge pucati. Zato mislim da je ovo pitanje povezano s regijom.
:: Je li vrijeme za odlazak visokog međunarodnog predstavnika (OHR)?
Tijekom 2006. godine donesena je odluka o gašenju OHR-a. Nakon izbora te godine sve je odgođeno. Ja sam sada siguran da je OHR ugašen, samo što to još nitko nije objavio. Ne vidim posebnu ulogu OHR-a i postoji više kao potencijalna prijetnja.
:: Je li vas strah biti u zgradi državnog Predsjedništva koja je prije desetak mjeseci zapaljena u nasilnim prosvjedima?
Nije me strah, ali nisam naivan. Svjestan sam da neki ovu zgradu poistovjećuju s otuđenim elitama. Ali svjestan sam i da je ova zgrada simbol stvaranja ambijenta da se potpuno promijeni uređenje BiH. To zato što je u ovoj zgradi najizraženiji simbol ravnopravnosti triju naroda. I zato ovu zgradu treba čuvati, ne samo fizički nego i politički kao simbol da je u BiH moguće postići kompromis tri naroda. Oni koji traže jednog člana Predsjedništva najviše udaraju na stabilnost BiH. Dakle, ne bojim se, ali nisam naivan.
Ni srbi ni muslimani se nisu pobunili kad je prisiljen hrvatski narod na federaciju sa muslimani. U Srbijanskoj Republici nemaju nikakve šanse a u federaciji ima svaki dan sve manje i manje . Godinama će se izgubit a srbi imajuu republiku (koja će pripojit Srbiji) a ostali dio bit će proglašena muslimanska država. To bi se dogodilo sutra da nema tih par stotina tisuća Hrvata koji smetaju toj podijeli. Jer ako se bi se danas dijelilo bili prisiljeni jedan dio dat Hrvatima.